Pijaca, i široka i duga i…

Na današnji dan prije 25 godina, 17. veljače 1996., u Pagu je prigodnom svečanošću obilježen završetak obnove Trga kralja Petra Krešimira IV.

U povijesnoj jezgri grada Paga, koji je utemeljen 18. svibnja 1443. godine, to je svakako najljepši prostor, s Kneževim dvorom, zbornom crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije i nezavršenom biskupskom palačom.

Obnova je počela godinu ranije temeljem odluke poglavarstva i općinskog vijeća Općine Pag. Za tu kapitalnu investiciju trebalo je, kroz tri godine, izdvojiti milijun tadašnjih njemačkih maraka.

Ovdje podsjećam samo na spomenuti događaj. Paška pijaca ima svoju povijest tijekom koje se mijenjao njezin izgled i neki funkcionalni detalji. Ali, to je duga priča, priča čak za posebnu knjigu.

Pozdravivši sve nazočne, među kojima je bilo gostiju iz drugih gradova Hrvatske i Italije, paški načelnik Borko Oguić je preuređenje trga označio do sada najznačajnijim i najopsežnijim zahvatom, u pravom smislu riječi od povijesnog i kulturološkog značaja za grad i Općinu Pag.

Autor projekta obnove je arhitekt i sveučilišni profesor Nenad Fabijanić.

Arhitekt Nenad Fabijanić

Poznato je da je Pag projektirani grad u 15. stoljeću i da je svojevrsni urbanistički unikum. U svom je okrilju ugostio i majstora Jurja Dalmatinca koji je savjetima ili nekim pretprojektima sudjelovao u njegovoj izgradnji. Prema riječima prof. Fabijanića to je bila osnovica za dizajn i rješavanje tog centralnog gradskog prostora. Autorski je pristup koncepciji preuređenja temeljen na čitanju slojeva i situacije na terenu.

Paški nadžupnik don Srećko Frka Petešić blagoslovio je trg i nazočne…

Trg zatvaraju tri kapitalna objekta, stolna crkva, Kneževa palača i nedovršena biskupska palača.

 Kvadratični tlocrt trga maksimalno je poštivan i u onim je gabaritima i idejnom konceptu koji je bio izvoran i koji traje već gotovo šest stoljeća. Sve ostalo su detalji koji se šire oko tog središnjeg prostora, kojima je poklonjena maksimalna pozornost.

… pa su Nenad Fabijanić i Borko Oguić zajedničkim presijecanjem vrpce simbolički označili završetak velikog posla.

Izvedbom projekta učinjeno je nekoliko zahvata.

S lijeve strane pročelja zborne crkve srušen je zid koji je zatvarao dvorište sakristije. Uklonjen je manji ozelenjeni prostor sučelice tom zidu pa je crkva svojim volumenom došla do punog izražaja.

Na drugoj strani trga također je uklonjeno zelenje u nekadašnjem parku gdje je bila i tržnica s betonskim stolovima.

Na trg su postavljene nove klupe od bijelih vapnenačkih monolita što kontrastiraju stepeničastom postolju katedrale, koje služi kao sjedalo (po paški: )  i śîcja važnu ulogu u životu grada. Sve su klupe orijentirane prema žarišnoj točki trga. Uz klupe su posađena stabla crnike.

Ponovo je vraćen standardni stup (paški: śtȁndarac). Nekada davno je stajao na sredini trga, a Fabijanić ga je postavio  u istočni areal trga. Na visokom kamenom postolju uklesane su sve godine iz gradske povijesti koje su važne za kolektivno pamćenje.

Mnoštvo svijeta, osim na trgu, ceremoniju je pratilo i s terasa na vrhu kuća.

U obnovu je, na poziv Nenada Fabijanića, bio uključen i kipar Kuzma Kovačić. On je, po Fabijanićevoj zamisli, izradio kameni bareljef koji predstavlja dio pješčane plaže s tragovima otisaka stopala, školjki i kapljica vode i koji je postavljen na raskrižju dviju glavnih gradskih ulica, čime je posebno naglašena ta žarišna točka trga.

Trg također ima noćni identitet nacrtan rasporedom svjetala. S jedne strane nalaze se svjetiljke koje prizivaju brodske lampione, pričvršćene na bijele stupove kolonade ili na kamene zidove okolnih zgrada. Stupovi kolonada učinjeni su po uzoru na ugaoni stup crkve. Na drugom kolniku svjetla otkrivaju značajke kipa, drveća i arhitekture, a kolnička svjetla stvaraju svjetlosni efekt na sekundarnom, žbukanom istočnom pročelju crkve.

Imalo se što vidjeti: Gradsku glazbu i mažoretkinje iz Gospića…

Na trgu su do obnove bile i dvije skulpture splitskog slikara i  kipara Ivana Mirkovića, koje je on, rođeni Pažanin, svojedobno poklonio gradu: kip Jurja Dalmatinca i bista Bartola Kašića. Prema koncepciji arhitekta Fabijanića Kašić je ostao na trgu na otprilike istome mjestu, no na nešto drugačijem postamentu, a kip Jurja Dalmatinca premješten je na drugu poziciju u gradu, na Obali kneza Branimira.

Trg je popločen kamenom dolit.

U novom dizajnu glavnog paškog trga, arhitekt Nenad Fabijanić je višeslojnom novom intervencijom doveo u sintezu renesansnu tradiciju i okolni krajolik.

… članove KUD-a Ivan Goran Kovačić iz Velike koji su plesali slavonsko kolo…

U svemu je sretna okolnost autorov osjećaj pripadnosti gradu u kojemu se rodio njegov otac, a iznad svega onaj osjećaj stručnjaka koji u viziji zadatka zna identificirati granicu odnosa što ga određuje predložak visoke vrijednosti s jedne, i vlastite autorske intervencije s druge strane. Grad Pag, kojega ni jedno ozbiljno stručno promišljanje razvoja gradova u povijesti ne može zaobići, dobio je još jedan argument više što će ga učvrstiti u onoj niski hrvatskih gradova koji po svojim obilježjima spadaju u kontekst svjetske urbane baštine.

… i domaćine, članove KUD-a Družina koji su tancali po paški.

One davne subote u veljači 1996. godine, na obnovljenom trgu, na paškoj pijaci,  među gostima, ljudima od struke, čule su se samo pohvalne riječi. Pažani nisu skrivali ponos, a zacijelo najzadovoljniji bio je arhitekt Nenad Fabijanić.

Istom prigodom članovi KUD-a Družina su izveli i Pašku robinju, staru pučku dramu.

Duša mi je namirena – rekao mi tada je u kraćem razgovoru za zadarski Narodni list. Svaka je kamena ploča na svome mjestu. Nadam se za duga vremena. Ne znam što bi valjalo reći nakon radosti i zadovoljstva koje sam doživio ne samo ja već i svi oni koji su doprinijeli svojim rukama i umom da u vrlo kratkom roku završimo posao. Nisam do sada dobio toliko jednostavnih i vrlo iskrenih pohvala. Gotovo da i ja, sada i ovdje, preuzimam onu frazu s kojom se mnogi pokrivaju – “nisu važni kritičari – ’znalci’, već reakcija puka.” Ili točnije, siguran u svoju arhitekturu s vjerom da imam odgovore na izazove profesije doživio sam i priznanje ljudi koji ovdje žive, svakodnevnih korisnika. Kroz to svaka nova arhitektura dobiva puni smisao i razlog. To je uvjet da će potrajati u vremenu.

Arhitekt Nenad Fabijanić u društvu s gostima, pun dojmova i namirene duše.

Od sada svojatam pašku Pijacu kao dio mog duhovnog habitusa, moje memorije i kulture. Ovog trena, kamen po kojem hodamo za mene je centralno mjesto – važno i univerzalno, dio moje povijesti, paške povijesti, hrvatske povijesti. Možda pretjerujem, zbog oduševljenja i uzbuđenja.

Ova je ceremonija otvaranja bila uzbudljiva, ali će trebati unijeti neku vrstu svečanosti i u svakodnevnome korištenju centralnog gradskog prostora. Kultura zajedništva najbolje se manifestira u urbanim slojevitostima. Ako igdje vrijedi spominjati gradski dnevni boravak, onda su to ambijenti Mediterana. Pag u tome ima posebno i specifično mjesto. Moje i meni drago.

Otkolalo se i prvo paško kolo na novoj pijaci.

Fabijanićevo preuređenje glavnog paškog trga nije ostalo bez odjeka, kako u domaćim tako i u inozemnim gabaritima.

Godinu dana poslije, 1997., Nenad Fabijanić dobio je Veliku nagradu 32. Zagrebačkog salona za tri svoja autorska zahvata. Osim za paški Trg kralja Petra Krešimira IV još i za uređenje paške crkve sv. Jurja te za Galeriju Zebra u Ljubljani. Iste godine Grad Pag mu je dodijelio Plaketu Grada za uređenje spomenutog trga i crkve.

Sljedeće poveznice odvest će vas na internetski portal na kojemu možete vidjeti fotografije Damira Fabijanića koje pokazuju detalje: uređenja trga (i kasnijeg uređenja Obale kneza Branimira u Pagu) te crkve sv. Jurja.

Danas, nakon svega što se u međuvremenu na trgu dogodilo i s obzirom na aktualnosti koje imamo priliku vidjeti kad god se prođe preko paške pijace (kao primjer izdvojit ću samo kuću okruženu skelama), svakog istinskog poštovatelja urbanih vrednota grada kakav je Pag ispunjaju također uzbuđujući osjećaji, samo posve drugačiji od onih koje je iskazao arhitekt Fabijanić one davne subote na ceremoniji otvaranja.

O pojedinostima nekom drugom zgodom, nakon što bude prilike načiniti đir po pijaci s arhitektom Nenadom Fabijanićem.

OPET ISTO

Večeras, 22. siječnja 2021. godine, u Vijestima u 17 i  u središnjem Dnevniku Hrvatske televizije U 19 sati, opet se plasirala vijest  što ju godinama ponavljaju novinari HTV (u ovom slučaju oni iz RTV Centra Zadar) kad se obilježava obljetnica Akcije Maslenica. Uporno tvrde da je oslobodilačkom Akcijom Maslenica ponovo uspostavljen promet između sjevera i juga Hrvatske. Uporno i krajnje nekorektno i neprofesionalno.

A ČEMU SMO ONO SVJEDOČILI MI NA OTOKU PAGU, OD PRVIH BALVANA NA CESTAMA U ZADARSKOM ZALEĐU i još dugo nakon postavljanja pontonskog mosta u Novskom ždrilu!? Ili nam se svih tih godina pričinjalo da otokom mile kolone automobila, da se za ukrcaj na trajekt u Prizni čekalo u koloni tamo od Dušikrave na kopnu, ili od Caske do Žigljena na Pagu!

Trajektno pristanište Žigljen početkom 1992. godine.

U Splitskoj ulici u Pagu sav taj promet tekao je pod prozorima kuća stanara u toj ulici. Jesu li i oni sanjali? Kojim su putem iz Zadra i okolice one kolone izbjeglica odlazile u druge dijelove Hrvatske? Na očigled braniteljima Paškog mosta i mornarima na Jadrolinijinim trajektima.

Kolona vozila čeka na ukrcaj na trajekt u Žigljenu, početkom 1992. godine

To novinarsko plasiranje neistine prešlo je svaku granicu.

I sve se to događa pred očima mnogih na Pagu koji bi, po logici svoga statusa, morali koji put poslati kakvo reagiranje HTV-u. Nikada nisam takvo što imao prilike ni čuti ni pročitati. Ako ih je kojim slučajem bilo, molim, skrenite mi na to pozornost da se ne javljam  bez razloga. I lako se ispričati.

A vidi zanimljivosti: u današnjem TV kalendaru, prije Vijesti u 17, sasvim drugačija informacija. Pogledajte ju na HRTi. Dvije različite informacije iz iste HTV . Kome vjerovati?

Zadarskim novinarima i njihovim nadređenima u Zagrebu poručujem: dajte se ljudi konačno zbrojite!

 Nepobitna je činjenica:  oslobodilačkom Akcijom Maslenica ponovo je uspostavljen promet između juga i sjevera Hrvatske NA TOM MJESTU. Do tada, a i mjesecima nakon toga, prometovalo se preko otoka Paga, zahvaljujući njegovom zemljopisnom položaju, Paškom mostu i trajektnoj vezi Prizna – Žigljen. I onima koji su branili te otočne punktove.

DOZNALO SE!

Eto, doznalo se tko stoji iza tiskanja ove publikacije.

Jutros me je telefonom nazvao Ivo Fabijanić iz Paga, poznat pod nadimkom Škofunar, i obavijestio me da je on taj tko stoji iza svega.

Dugo smo razgovarali. Sve mi je objasnio. Neću ovdje prepričavati taj razgovor.

Namjere su bile dobre, ispalo je kako je ispalo. Posuo se pepelom i ispričao, posebno obitelji Kustić. Njima je prepustio da odluče što će biti s preostalom nakladom.

Učinio je to i javno, u emisiji Domaće besede koju kao gost urednik vodi na Radio Pagu.

Moj zaključak: tko prizna, pola mu se prašta. Važno je iz svega izvući primjerenu pouku.

TKO STOJI IZA OVOGA?

Tko stoji iza ovoga?

Naslovnica knjige Nikole Kustića anonimnog nakladnika

Tko je/su autor/autori?

Tko je ovo financirao?

Hoće li se, možda, uprličiti javno predstavljanje ove publikacije?

Tko je/su pirat/i sa Paga? Ili su s Kariba?

Ki to tujom šperkjom mlati po raštelu i punte meće u svoje bisage jer misli da je zamerta?

I s kojim pravom?

U čijoj/čijim su se to glavi/glavama nagomilale ambicije bez kompasa pa su zatrle i posljednje zrno razuma i poštenja?

Panorama grada Paga

Dajte da vidimo koga predložiti za nagradu Grada Paga, kome spomenik podići!