Solinarka i Kulik

Ona je Solinarka, on je Kulik. Sićušan par iz životinjskog svijeta. Pripadaju različitim vrstama. Solinarka je ribica, a  Kulik ptičica.

 Udomaćili su se u Pagu. Ona živi u moru u solanskim bazenima i u kanalima oko njih, a on – tu negdje.

Hajdemo ih najprije predstaviti.  

Solinarka (aphanius fasciatus, hrvatski naziv obrvan, a paški solinarka)  je riba koja živi u plitkim vodama estuarija duž cijele obale istočno mediteranskog područja. U nas živi u vodama jadranskog sliva gdje podnosi ekstremno veliki salinitet. Kako su ribe izolirane, u određenom periodu počinju se razlikovati od predaka i tako postaju endemske vrste. Takav slučaj je i solinarka koja živi na našem području, u bazenima Solane Pag. Ženke su veće i narastu do 6 cm, a mužjaci do 5 cm. Hrane se račićima, ličinkama kukaca i biljnom hranom. Solinarka je ugrožena vrsta jer se njezino stanište smanjuje.

Kulik (charadries alexandrinus, hrvatski naziv morski kulik, a paški ćurlin).

Morski kulik se gnijezdi na pješčanim plažama jugoistočne Europe. Oznake na glavi kod mužjaka su crne, kod ženke smeđe. S veće blizine vidljiva je nijansa narančastog na tjemenu mužjaka. U Hrvatskoj je morski kulik stanarica koja se gnijezdi na ušću Neretve, a najbrojniji je na sjeverozapadnom dijelu Dalmacije i to na području Solane Pag gdje je zabilježeno 20-tak parova.

I on je ugrožena vrsta zbog intenzivne poljoprivrede, pretjeranog lova i nestanka staništa.

Solinarka i Kulik na jednoj od dječjih kreacija. Ova i sve druge fotografije su iz foto albuma Ljiljane Festini.

Zahvaljujući Ljiljani Festini paški Solinarka i Kulik postali su gotovo pa planetarno poznati. Dobro, ne baš planetarno, ali ni mnogo manje od toga, barem kad je riječ o svijetu najmlađe publike.

Ljiljana Festini je rođena Zabočanka, a godinama već živi i radi u Pagu. Magistra je informacijskih znanosti, knjižničarka u Gradskoj knjižnici Pag. Autorica je niza eko i edukativnih slikovnica za djecu u kojima su Solinarka i Kulik glavni likovi.

Poznato je da slikovnice imaju važnu ulogu u razvoju djeteta. Potiču njegovu kreativnost, opažanje, pažnju, pamćenje, obogaćuju maštu, kreativno mišljenje i logičko zaključivanje. Edukativna uloga slikovnica očituje se u tome što na zanimljiv i duhovit način uče o praktičnim stvarima i o osnovnim ljudskim vrijednostima. Zahtjevnost slikovnice ovisi o dobi djeteta i zato je bitno prilagoditi slikovnicu uzrastu djeteta kako bi ga što više zainteresirala i potaknula na kreativno razmišljanje.

Tijekom dugogodišnjeg rada u knjižnici, gdje su joj dostupne i razne slikovnice, Ljiljana je primijetila da nema onakvih kakve je zamišljala da bi bile primjerene i korisne najmlađem uzrastu. Evo što kaže.

Takvih kakve sam zamislila još nije bilo na tržištu, dvojezične, s velikim tiskanim slovima, zato jer su namijenjene prije svega predškolskoj djeci, i na kraju s Kutkom za roditelje kako bi se djeci lakše pojasnio temeljni sadržaj priče.

U razradi ideje odlučila se u igru uvesti Kulika i Solinarku kao one domaće likove koji će djeci predstaviti i objašnjavati zanimljive, posve lokalne teme.

S ribicom Solinarkom upoznala me Sanja Želehovski, predsjednica eko udruge Cvit Soli. Ribici je dodijeljena ptica Kulik i oni postaju najbolji prijatelji sa zadaćom naratora priča o povijesnoj i kulturnoj baštini grada i otoka Paga.

Prvu slikovnicu, Solinarka i Kulik, objavila je 2010. godine. Njome je predstavila svoje odabranike, a u sljedećima i mnogo toga drugog.

Naslovnica prve slikovnice s kojom su predstavljeni Solinarka i Kulik.

Najprije je krenuo niz od 14 slikovnica koje se odnose na Grad Pag, kasnije je dodan još jedan niz od 3 slikovnice s otočnom tematikom. Tada su nastale Talijanova buža, Caska i Lunjske masline. Planiram objaviti sveukupno 20 slikovnica. Preostale su još samo 3: o otočnim jezerima Velom i Malom blatu, o paškim suhozidima i paškoj vali. S te posljednje tri projekt će biti završen.

U tom nizu slikovnica Solinarka i Kulik susreli su pašku ovcu, bili u Caski, u kolanjskim ugljenokopima, u lunjskim maslinicima, oblačili su pašku narodnu nošnju, bili u paškom karnevalu, upoznavali otočno ljekovito bilje, približili se pradavnom paškom jezeru, našli se u priči o soli, družili se s Bartulom Kašićem i Jurjom Dalmatincem, svratili do Starog grada, učili šiti pašku čipku i okusili paške baškotine.

Simpatični naratori na bazenima Paške solane pomažu skupljati sol.

Ljiljana se u cijeli poduhvat upustila u vlastitoj nakladi.

Zbog lokalne tematike sadržaja smatrala sam da nakladničke kuće neće biti zainteresirane za proizvod. Osim toga, zanimao me sam proces nastanka knjige, od dobivanja ISBN-a, CIP-a, grafičkog oblikovanja, komunikacije s tiskarama, distribucije, promoviranja i prodaje. Pored knjižničarstva, nakladništvo je moj najveći izazov. Uživam raditi i sudjelovati u procesu nastanka slikovnice.

Nisam znala u što se upuštam niti sam imala ikakvih znanja o nakladništvu, tiskanju, prodajnom i promotivnom lancu. Učila sam u hodu. Svi smo krenuli u to sa srcem, nitko nije imao profesionalnog iskustva. Dok smo radili, učili smo i usavršavali se. Ima propusta, ali taj rad s ljubavlju treba istaći. Kad je projekt počeo dobivati nagrade, ponuđeno mi je da to stavim na višu razinu s profesionalnim prevoditeljima, grafičkim dizajnerima i ilustratorima, kako bi se proizvod plasirao na šire tržište. Odbila sam jer su od početka na projektu moji prijatelji. Želimo da to ostane igra, a ne posao. Svi smo volonteri i sva sredstva dobivena prodajom ili od  sponzorstva i donacija ulažu se u tiskanje novih naslova.

Solinarka i Kulik u društvu s paškim benediktinkama i s njihovim slatkim proizvodima, baškotinima.

Osim Ljiljane koja je autorica ideje i tekstova u slikovnicama, na projektu su od početka bile angažirane njezine prijateljice Martina Brčić, profesorica likovne kulture koja je slikovnice ilustrirala i Maša Maye, odvjetnica koja živi u Irskoj i koja je tekstove prevela na engleski jezik. Njih dvije sudjelovale su u cjelokupnom projektu. Od prigode do prigode, odnosno od slikovnice do slikovnice, bilo je  i drugih suradnika: lektorica Seka Antonina, Radivoj Pastorčić, Igor Vranješ, Neda Špoler, Mate Donadić, Katarina Krizmanić, Ante Čemeljić, Nives Borčić, Josip Portada, Ante Pernar, Aldo Meštrović, Vesna Herenda, Jana Borovčak, Stjepan Sabalić, Ante Škoda, Franči Bukša, Tonica Bukša, Jure Orlić, Irena Radić Rossi, Siniša Justić, Aleksij Škunca, Tena Festini, Martina Pernar Škunca, Ante Donadić, Ivan Balabanić Bertov, Ivo Oštarić, Jasmina Baričević, Filip Bukša i časne sestre samostana Sv. Margarite.

Evo ih i na jednom od otočnih povijesnom lokaliteta, u Caski kraj Novalje.

Realizacija ovakvih nakladničkih projekata u nas najčešće zahtijeva i primjerenu logističku financijsku potporu.

Sve je počelo kada je moj prijatelj iz djetinjstva Darko Tomek iz Poduzetništva Tomek d.o.o iz Zaboka, u cijelosti sponzorirao prvu nakladu od 500 primjeraka te sam tada mogla pokazati proizvod odnosno slikovnicu potencijalnim sponzorima.

Nije izostala ni potpora drugih. Svi koje sam zamolila za pomoć su pomogli. Počevši od Ministarstva EU fondova i regionalnog razvoja,  Zadarske županije, Grada Paga, Grada Novalje, TZ Grada Paga, Općine Kolan, Paške Sirane, Sirane Gligora, Sirane MIH…. uključujući i lokalne obrtnike. Ta sredstva uložila su se isključivo u tiskanje slikovnica i na predstavljanjima su se djeci besplatno darovala. Cilj je ovog projekta edukacija najmlađih naraštaja o kulturnoj i povijesnoj baštini grada i otoka Paga i poticanju ljubavi prema gradu i otoku na kojem odrastaju, a ne zarada.

Pred najmlađu publiku izašlo se najprije na otoku, a nisu izostala ni gostovanja u drugim sredinama.

Ljiljana Festini s učenicima područnih škola u Lunu i Jakišnici na Pagu.

Predstavljanja smo organizirali u svim osnovnim školama na otoku, uključujući područne, kao i u svim vrtićima. Zamislite promociju u PŠ Lun. Nitko im nikad ne dolazi jer ih je, od prvog do četvrtog razreda, bilo samo četiri učenika,  a među njima dvoje su bili blizanci. Dočekali me s kolačima, sokovima, darovima. Sljedeća promocija u Lunu je bila spajanje i upoznavanje djece iz PŠ Lun s djecom u PŠ Jakišnica. Uz sve navedeno, to je bio i izlet, zajedno smo išli i u Vrtove lunjskih maslina.

Gostovali smo i u Zagrebu, Zadru i Petrinji. Poslušajte priču o Petrinji. Odgojiteljica Maja Latin iz Petrinje kupila je jednu slikovnicu i predstavila je u vrtiću, skupini Medvjedići. Djeca su zavoljela likove i tada mi se obratila za ostale slikovnice. Cijelu godinu su radili na projektu otok Pag da bi na kraju organizirali izlet u Pag da vide sve o čemu su učili. Dočekao ih je zamjenik gradonačelnika Branimir Paro Vidolin, posjetili smo Solanu, Siranu, družili se s djecom iz našeg  Dječjeg vrtića Paški mališani u Pagu, Dječji zbor Vijolice su imale koncert u dvorištu Dječjeg vrtića Paški mališani, bili smo u Starome gradu Pagu, brodom se vozili se po paškoj uvali, Antonela Buljanović se obukla u pašku narodnu nošnju, paške čipkarice Tonica Donadić i Fani Sabalić su demonstrirale izradu paške čipke, imala sam novo predstavljanje samo za njih na Stalnoj izložbi solarstva, licencirani turistički vodič Mate  Donadić  ih je vodio Pagom. Druženja i susreti su se ponovili za četiri godine s novom skupinom Loptice.  

Mali Petrinjici u Pagu pred Kneževim dvorom.

Sve u svemu, do sada smo upriličili oko 50 predstavljanja koja se obično sastoje od igraonica, pričaonica, likovnih i dramskih radionica. Pjesmica Solinarka i Kulik nalazi se na CD-u dječjeg zbora Vijolice iz Paga. Sanja Dobrijević, voditeljica zbora, uglazbila je moj tekst o ribici i ptičici.

Slikovnice o Solinarki i Kuliku prepoznate su kao vrijedan autorski projekt pa su obilježene oznakom Hrvatski otočni proizvod Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za niz o Gradu Pagu, a istom oznakom HOP Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije za otočni niz. Osim toga dodijeljena im je srebrna medalja za suvenir Zadarske županije i, nedavno, nakon javnog poziva za prijavu rješenja suvenira Grada Paga što ga je bila objavila Turistička zajednica Grada Paga, slikovnice Solinarka i Kulik izabrane su kao jedan od osam originalnih suvenira Grada Paga za 2020. godinu.

Slikovnice Solinarka i Kulik kao suvenir Zadarske županije…
… i kao suvenir Grada Paga.

Ljiljana Festini dobila je i Zahvalnicu Grada Paga za dugogodišnji predani rad u oblasti kulture.

Zahvalnica Grada Paga.

Za kraj, podatak koji svjedoči o još jednom iznimnom priznanju Ljiljani Festini i njezinim suradnicima.

U Zadru je 13. i 14. svibnja 2011. godine u organi­zaciji Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja zadarskog Sveučilišta organiziran Međunarodni znanstveni skup Dije­te i estetski izričaji. Postavljajući u središte interesa spomenute pojmove sudionici skupa su promišljali o pojmu estetike te ga s pozicije vlastitih disciplina nastojali tumačiti i povezati s potrebama djece, njihovim razvojem, odgojem i obrazovanjem. U radu skupa sudjelovala je i Maja Obad, profesorica zadarskog Sveučilišta u mirovini, s radom Vrijednosti u dodiru.

U njemu je pošla od pretpostavke kako je upravo prostor mjesto u kojemu se na čudesan način prožimaju sve ljudske potrebe, a kao idealan primjer uzela je grad Pag i njegove baštinske vrijednosti. Među tim vrijednostima, pored ostalih, našle su se i slikovnice Ljiljane Festini.

Vrijedne autorice Ljiljana Festini (tekst) i Martina Brčić (ilustracije) kroz za­nimljive priče oživjele su ono što pašku sredinu (grad) i otok čini tako posebnim. Čitanjem se otkriva sklad čudesnog kraja koji se ogleda u darovima podno Svete planine (Velebita) i buri koja puše “kako ona diše”. Ima li veće sreće i ponosa da su korijeni baš u toj ljepoti.

Paška čipka kao jedna od najpoznatijih baštinskih vrijednosti grada Paga.

Nabrojivši potom poimence 14 objavljenih slikovnica, profesorica Maja Obad je zaključila:

Sadržajna raznolikost svjedoči o materijalnom i duhovnom bogatstvu koje živi i danas, a podsjeća nas na generacije koje su životnu potku stvarale na je­dinstven način.

Ljepota prostora pretočena u neponovljive oblike i vrijednosti našla je i svoj au­tentični izričaj u brojnim slikovnicama (14) koje baštinu promoviraju tako da su je približili i najmlađem uzrastu, istakla je profesorica Obad.

Dvoje vjernih prijatelja SOLINARKA (endemska paška ribica) i KULIK (ugro­žena ptičica) vrlo emotivno i sugestivno pričaju o svom kraju i o svemu što taj prostor čini jedinstvenim i značajnim, ne samo u otočkim i nacionalnim već i u svjetskim razmjerima.

Antea Delpin – Kreacije s dušom

Ako se po jutru dan poznaje onda se već zarana moglo naslutiti da će Antea Delpin u životu zaploviti u ono što u žargonu običavamo nazivati umjetničke vode.

Svjedoči o tome lijepa ikebana koju je načinila kao četverogodišnja djevojčica a koju njezina nona Vida drži na omanjoj komodi u dnevnom boravku, u prizemlju svoje obiteljske kuće u Miškovićima na otoku Pagu.

Antea Delpin ikebana
Ikebana četverogodišnje djevojčice

Danas, u zreloj dobi, s diplomom magistre primijenjenih umjetnosti riječke Akademije primijenjenih umjetnosti,  mlada djevojka objašnjava ta svoja rana opredjeljenja.

Antea Delpin portret
Antea Delpin

Od djetinjstva me je zanimala umjetnost i ljepota svega što nas okružuje. Inspirirale su me ljepota prirode, kretanje valova i dubina šume. Volim promatrati ljepotu oceana i flore, skupljati predmete iz prirode i pretvarati ih u umjetnost. Vrlo rano sam počela skupljati razne komade drveta, kamena, stakla i keramike koje sam našla na putu.

Činila je to šetajući po riječkim i po paškim plažama, ili bilo gdje drugdje, ne uvijek neposredno uz more, ali uvijek s istančanim osjećajem za potencijalnu ljepotu nečega što mnoge oči ni ne zapažaju.

Kad, primjerice, na plažama traži naplavine, posebno nakon olujnog vremena kada je veća vjerojatnost da će more izbaciti mnogo toga, već ih na licu mjesta selekcionira. Bira one koje se, same po sebi, bez dodatnog bušenja mogu iskoristiti za njezine kreativne intervencije nakon kojih će nastati veći ili manji umjetnički uradci, raznovrsni nakit, primjenjiv u različitim prigodama.

Antea Delpin luster
Naplavina ukomponirana u luster od konopa

Bilo je sasvim prirodno da se njezin unutarnji talent, kad je za to došlo vrijeme, osnaži, nadogradi i uokviri odgovarajućim školovanjem. Zato je Antea u Rijeci najprije završila Srednju školu za primijenjenu umjetnost a potom i spomenutu Akademiju. Studirala je slikarstvo, predmet mozaik.

Već na prvim ogledima s publikom, još u studentskom statusu, primjerice na izložbi Mozaik 2 – slikarstvo za vječnost, što je tijekom srpnja i kolovoza 2015. bila postavljena u Labinu, Antea je, zajedno s drugim kolegama s Akademije, pokazala s koliko je umješnosti uspjela usvojiti i razviti znanja i sposobnosti rada u tehnici mozaika.

Antea Delpin katalog
Katalog izložbe u Labinu

Nastala su ostvarenja koja nadilaze samu tradicionalnost medija te zalaze u područje primijenjenog kiparstva i slikarstva, keramike ili unutarnjeg uređenja, iskazuju i posebnosti osobnog izraza njihovih autora, napisao je Tomislav Čop, povjesničar umjetnosti, u katalogu spomenute izložbe.

Svoj slikarski rukopis, pak,  Antea objašnjava ovim riječima:

Najviše me zanimaju područja tradicionalnog slikarstva, koje duboko poštujem, i mozaik.

Moj bi se stil mogao opisati kao neuro-ekspresionizam. Slikam velikim potezima kista i, iako većina umjetnika ne koristi isključivo crno-bijelu boju, volim naglasiti njihovu prisutnost.

Volim slikati s osjećajem; nijanse koje koristim obično odražavaju moje emocionalno stanje i uvijek pokušavam unijeti dio svoje energije u svoja umjetnička djela, kako bi se taj osjećaj mogao prenijeti na gledatelja.

Antea Delpin oko
Antea Delpin slika

Za diplomski rad mozaik je radila na većem komadu drveta. No, potom, odlučila se raditi to isto, ali sada na manjim komadima, na medaljonima koji postaju novi nakit. Tako mozaik kao tradicionalni medij dobiva suvremene forme obilježene osobnim kreativnim pečatom mlade umjetnice.

Mozaički nakit nastao je iz želje da svoje mozaike učinim pristupačnijima i nosivima. Nakit je originalan i unikatan.

Upravo to njezin nakit i druge radove čini jedinstvenima i daje im poseban šarm.

Svaki komad nosi drugačiju energiju i gotovo bih mogla reći da me komadi privlače da ih skupim. Volim minimalno obraditi drvenu površinu, tako da prirodni oblik definira gdje će biti kameni uložak. Pukotine i rupe su ono što drvo čini tako posebnim. To je suradnja mene i prirode. Dodavanjem kamenja ili kristala u puknuto drvo rađa se novi život. Komadi su zemljani, moderni i napravljeni sa strašću i dušom.

Antea Delpin s nakitom
Antea Delpin nakit iz prirode

Antea se ogledala i u projektu kombinacije nakita i odjevnih predmeta, u nešto što se može označiti kao odjevni produkt obučen u nakit.

Taj su projekt pod nazivom Dva identiteta, jedan objekt svojedobno realizirali studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu i Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Izložba je bila postavljena u Zagrebu u Galeriji VN tijekom travnja i svibnja 2016. godine. Tim se projektom željelo naglasiti kako dizajn komunicira, ne samo s okolinom, već više kako dizajneri razmjenjuju ideje, identitete, energije. Radilo se o razmjeni dvije različite materije, naizgled nespojive, u jednu cjelinu, kao i o spoju dvaju identiteta.

Antea Delpin katalog dva identiteta jedan objekt
Anteina kreacija za Dva identiteta, jedan objekt
Antea s nonom Vidom
Antea s nonom Vidom
I gledam more… more koje relaksira, inspirira i dariva.

Miškovići su obiteljsko odredište. Njoj, očigledno, posebno omiljeno. Prvi put su je roditelji iz Rijeke u to malo mjesto u blizini Paškog mosta doveli kod majčinih roditelja, dide Mladenka-Miše Miškovića, podrijetlom otočanina, i none Vide Mišković, Slovenke (uzgred, nekadašnjih poznatih riječkih rukometaša, odnosno rukometašica) kad je imala samo šest mjeseci. Na otoku je i krštena, u paškoj zbornoj crkvi Uznesenja Marijina.

Antea je prigrlila tu obiteljsku otočnu oazu a posebno je zavoljela more na način kako to, valjda, mogu odrediti samo genetske predispozicije njezinih najbližih, prije svih baš none i dida. S njima je imala prilike nebrojeno puta osjetiti čari izlaska čamcem na more, najčešće u ribolov ili lignjolov.

Antea Delpin i pokal za lignjolov
Antea s osvojenim pokalom za prvo mjesto u ljetošnjem natjecanju u lignjolovu.

Percepciju mora, možda intimno čak i onako kako je to davno svijetu predočio Josip Pupačić u svojoj pjesmi More, a najvjerojatnije ipak samo na njoj svojstven način, valja pomno tražiti i po mogućnosti uspjeti dešifrirati u njezinim umjetničkim radovima, u onoj sinergiji solju natopljene naplavine, načete i nagrižene tko zna čime sve, i njezinih tek minimalnih intervencija kojom tu istu naplavinu pretvara u posve nov i drugačiji objekt s dušom.

Antea Delpin za radnim stolom
Mlada umjetnica za radnim stolom.
Antea Delpin i inkrustracija

Ti komadi što ih more izbaci na obalu odišu jedinstvenom energijom. Tom drvu udišem novi život  u obliku minijaturnog mozaika sačinjenog od različitih vrsta mramora, kamena, minerala i kristala. Mozaikom zapravo pojačavam prirodnu ljepotu drva. Svaki komad nastojim popuniti onako kako sâm zahtijeva. Površinu minimalno obrađujem. Poštujem prirodno određenu sudbinu i oblik drva. Tako zadržavam prirodnost. Drvo je zaštićeno s nekoliko slojeva laka. Mozaički nakit savršen je za ljubitelje prirode koji djelić te iste prirode žele uvijek nositi sa sobom.

Antea Delpin i nakit od prirode
Mozaički nakit za ljubitelje prirode

Od lipnja 2018. Antea radi u Pagu, u Paškoj sirani. Njezin dečko Sanio također. Miškovići su sada njihovo prebivalište. On je kućni majstor a ona radi sve što zatreba raditi, od administrativnih poslova do prevođenja s talijanskog jer je završila osnovnu školu na talijanskom jeziku. Večer prije nedavnog susreta  vratila se s jednog takvog poslovnog sastanka predstavnika Paške sirane s partnerima u Milanu.

Premda su doslovce na rubu jednog otoka i na periferiji svijeta, ovo dvoje mladih ljudi guštaju u životu kakvog sada žive, bez obzira na to što im je taj život reduciran na gabarite stalnoga posla i tek skromne slobodne aktivnosti koje čine Antein umjetnički rad i zajedničko trošenje mora i onoga što im ono pruža.

Daleko od velikih gradskih središta koja svojim potencijalima pružaju veće mogućnosti komuniciranja s publikom, Antea obilato koristi ono što joj je na dohvat ruke, prije svega različite društvene mreže na internetu. Možete je naći na ovoj poveznici Madeliefie Art by Antea Delpin .

Antea Delpin i priznanje

U ljetnim mjesecima, kad se na otoku život razbokori, povremeno nastupi i na kojemu od otočnih sajmova pa tako ostvari i neposredni susret sa živom publikom.

Tko zna, možda se u nekome od takvih susreta dogodi nešto što će obilježiti njezinu priželjkivanu budućnost: baviti se svojom strukom, nakitom i uređenjem interijera.