Kroz vrijeme i prostor

Sinoć, u ponedjejak 8. kolovoza, u Kulturnom centru Gozdenica u Novalji, Ogranak Matice hrvatske Novalja predstavio je novu knjigu arhitekta Dominika Kunkere Kroz vrijeme i prostor.

Riječ je o publikaciji specifičnog sadržaja. Autor je zove radna bilježnica. (Knjiga ima 664 stranice!) U njoj je crtežima, arhitektonskim nacrtima, skicama, fotografijama i drugim dokumentima prikazan stvaralački i umjetnički opus Dominika Kunkere tijekom duga radnog i životnog vijeka, realiziran u arhitekturi, urbanizmu i likovnom stvaralaštvu u njegovoj rodnoj Novalji, na drugim lokacijama u Hrvatskoj, zatim u Belgiji gdje je radio 37 godina, ali i diljem Europe i svijeta.

Knjigu su inspirativnim tekstovima okrunili trojica autora, akademik Andrija Mutnjaković, Aleksij Škunca i Anton Šuljić. Njihove tekstove čitale su Antonija Samaržija i Tea Vidas.

Knjiga je publici predstavljena dan nakon što je Dominik Kunkera navršio 96. godinu života. U zavidnom nakladničkom opusu Ogranka Matice hrvatske Novalja tijekom posljednjih 25 godina ovo je svakako jedna u nizu iznimno vrijednih publikacija.

Knjigu je uredio Žorž Draušnik, a tiskana je u Denona. d.o.o. Zagreb.

Naslovnica knjige.

Skup je, pred pedesetak nazočnih u publici, vodio Aleksij Škunca, predsjednik Ogranka.

Sadržaj knjige: obiteljske kuće i vile, javni objekti, stambeno-poslovne kuće, poslovni objekti, sakralni objekti i groblja, urbanizam, Novalja – povijesni prikaz, urbana plastika, Galerija Era, zapisi s putovanja, murali, skice, konstruktivni detalji – studije, zorno oslikava svu širinu njegova autorskog zanimanja i raznovrsnost područja u kojima je, unutar gabarita svoje primarne struke, ali i preko tih granica, ostavio pečat vlastitog stručnog i umjetničkog rukopisa.

Slijeva, Žorž Draušnik, Tea Vidas, Dominik Kunkera, Antonija Samaržija i Aleksij Škunca.

Svi koji su te večeri govorili o Dominiku Kunkeri, Dražen Peranić, ravnatelj Centra za kulturu, Ivan Dabo, gradonačelnik Grada Novalje, Žorž Draušnik i Aleksij Škunca, na različite su načine iskazali svoja razmišljanja o njegovom radu i djelu ističući, posebno kad je riječ o svemu što je učinio u Novalji i za Novalju, iznimno poštovanje i duboku zahvalnost.

Dražen Peranić.

Dugi je niz objekata realiziranih po njegovoj zamisli, što javnih, što privatnih. Trg Loža s ružom vjetrova, Gradska kuća (sjedište gradske uprave op. I.P.), Gradski muzej, Pastoralni centar, zgrada Državnog arhiva, zgrada Turističke zajednice Grada Novalje, Gradsko groblje, Autobusni kolodvor… U velikom nizu privatnih objekata svojevrsnu perjanicu predstavlja Hotel Boškinac.

Na novaljskom ozemlju njegovi se objekti jednostavno lako mogu identificirati po prepoznatljivom rukopisu.

Posebnost Kunkerinog rada i angažmana ogleda se i u njegovom nastojanju da u rodnoj sredini unese elemente drugačijeg načina stanovanja, da ljudima otvori i proširi nove horizonte u oblikovanju kuće, doma.

Ivan Dabo.

Ovako je to u knjizi napisao akademik Andrija Mutnjaković, u uvodnom slovu pod naslovom Pohvala Dominikovoj ruci.

…. Dominikova kuća preoblikuje volumen kreativnim korištenjem navedenih osebujnosti: tradicije kao očekivane inspiracije; kamenog prirodnog okruženja kao faktora izraza; urbanog ambijenta kao dobrosusjedske nužnosti; atrakcije mora kao orijentira stanovanja; zaštite od agresije lokalne klime građenim konzolama ili kliznim griljama, nesputane prostorne kompozicije kao determinante kreativnog impulsa. Taj kreativni impuls, izražen razumom i rukom, bit je arhitektonike Dominika Kunkere.

Doseći dimenziju više, nikada ne stati, jedan je od temeljnih postulata Dominika Kunkere. U gustoći novaljskog angažmana paradigmantičan primjer spomenutog postulata svakako je njegova Galerija Era koju je uredio u rodnoj kući i otvorio ljeti 1988. godine.

Galerija Era od svoje je pojave ostavila dubok trag u kulturnom životu Novalje ističe na početku svog teksta Era kao početak Aleksij Škunca.

Aleksij Škunca.

Uz potporu određenog broja ljudi ovaj je projekt snažno zaživio. Pojava galerije u samom centru mjesta, neposredno uza župnu crkvu sv. Katarine s malim trgom kao predprostorom, ambijentalno se uklopila kao mjesto susreta koje je Kunkera baštinio još od ranijih godina. Na tom prostoru okupljali su se mladići, pivači nakanat i šolfi, obično u večernjim satima.

Era je nastojala predstaviti i promovirati domaće umjetnike i njihovo stvaralaštvo i biti im potpora i poticaj u daljenjem radu.

Uz to, u ovom su prostoru u Novalji rado gostovali brojni istaknuti hrvatski i drugi umjetnici, neki i više puta, o čemu govori i kronološki slijed u ovoj ediciji.

Galerija je od samog početka “prodisala” punim plućima (1988. – 1991.) kada se na otvorenjima znalo okupiti i više stotina posjetitelja, postavši tako značajan društveni događaj.

Domovinski rat u Hrvatskoj (1991. – 1995.) nije ugasio djelatnost galerije; naprotiv, ona je svojim temama i autorima bila otpor agresoru i apel međunarodnoj javnosti. Nakon završetka rata Era nastavlja svoju priču sve do današnjih dana, a nadamo se i u buduće.

Dobivanjem statusa općine, odnosno grada, Novalja je kao institucija bila potpora i oslonac radu galerije.

Sveukupna aktivnost galerije nezamisliva je bez Dominika Kunkere i bez njegova osobnog angažmana na osmišaljvanju izložbenih sezona, na pripremi i realizaciji izložbi, vrlo često i o svom trošku. Era je uvijek bila mjesto susreta, ne samo na otvorenjima nego i kroz večeri druženja istaknutih Novaljaca i prijatelja Novalje, pa su ovi signali u početku djelovanja bili poveznica s čitavim svijetom. Rad galeije zaokupio je i pažnju medija: njezin su rad pratili stručnjaci i dobronamjerni kritičari, koji su svesrdno pomagali u promociji…

Galerija Era u centru Novalje.

Dodao bih, po učinku i odjeku onoga što se u njoj događalo (a likovne izložbe su bile najbrojniji, ali ne i jedini događaji), Galerija je dala doprinos brisanju one (nevidljive) crte koja odvaja sredine bogate kulturnim zbivanjima od tzv. provincije.

Svojom zauzetošću i organizacijskim pregnućem, zajedno s onim ljudima i lokalnim čimbenicima koji su mu u tome tijekom proteklih godina bili potpora, Dominik Kunkera pokazao je da se provincijalizam jedne pomalo izolirane sredine može nadrasti ako ima barem malo spremnosti i sposobnosti, ali i da se taj isti provincijalizam može redefinirati kao pojam duha, a ne zemljopisa. To je poruka koja upravo danas dobiva na važnosti.

U svom obraćanju publici Dominik Kunkera prisjetio se svog najranijeg djetinjstva i gotovo fatalne opsjednutosti mnoštvom papirića, olovaka, nožića koje je skupljao i s njima punio džepove, uvjeren već tada da će jednoga dana napraviti jednu bilježnicu. Prisjetio se i svojih radnih početaka u Belgiji, u Bruxellesu, u vrijeme kad se Belgija pripremala organizirati 1958. godine prvu Svjetsku izložbu poslije Drugog svjetskog rata, iznimne radne dinamike koja ga je dočekala, poslova koji su pritiskali u koncipiranju i realizaciji belgijskog paviljona telekomunikacija. Imao sam sreću da sam taj radni žrvanj mogao fizički izdržati. Ova je bilježnica provizorij, rekao je među ostalim. Imam ideja za još toga. Ne stati, geslo je koje ga je pratilo cijelog života. A sve što sam radio, radio sam ne samo za sebe nego i za sve nas, zaključio je i dobio dugi pljesak publike.
Detalj sa zadnje korice knjige.

Završni ogled u knjizi Udio Mediterana u Kunkerinoj europskoj arhitekturi Anton Šuljić započinje rečenicom istaknutom iskošenim pismom.

Nitko se tako snažno nije upisao na obraz Novalje kao Dominik Kunkera!

Iz poduljeg teksta izdvajam ovaj dio.

… Listajući ovu knjigu morat ćemo se zapitati: pa koliko je taj čovjek radio? A radio je zaista mnogo i na raznim stranama svijeta. Ipak, ono što je i u ovoj knjizi prezentnije jest činjenica da je dobar dio svoje arhitekture, i također izvedene arhitekture, napravio u Novalji, odnosno na otoku Pagu. Ono što će već i slučajnom prolazniku Novaljom upasti u oči jesu brojne obiteljske kuće, ali i drugi stambeni, poslovni i javni objekti te urbana plastika, koji svi redom jasno upućuju na jednoga autora. Dominik Kunkera zaista je stvorio novo lice Novalje, gradića koji se iz povijesnog tavorenja uzdigao osobito u posljednjih pola stoljeća. Najveće zasluge za suvremen, mediteranskiji i europeiziraniji izgled grada valja s pravom pripisati tome novaljskom arhitektu, koji je svojim djelom spojio Bruxelles, Zagreb i Novalju, a svojim djelovanjem doticao razne strane čak i dalekoga svijeta. Knjiga koja je pred nama pokazuje enorman rad, raskoš ideja, smjelost rješenje i inovativnost toga autora, pred čijim ćemo djelom zastati puni respekta pa i divljenja…

Galerija fotografija

Prije početka skupa Dominik Kunkera razgovarao je s novinarkom jedne regionalne TV kuće.
S njima je sve počelo i završilo. Pivači nakanat, Goran Vidas, lijevo, i Jure Samaržija.
Urednik knjige Žorž Draušnik podijelio je s publikom nesvakidašnje iskustvo u uređivanju knjige, neusporedivo s ikojim prije toga. Bilo je potrebno puno strpljenja, ali i razumijevanja za sve ono što je autor htio da bude objavljeno.
Skupu je nazočilo pedesetak ljudi.

Knjiga je teška sama po sebi, a s posvetom i potpisom autora još je “teža”.
Dio publike družio se, poslije svega, u ležernom ozračju uz domjenak.
Bilo je dobrih zalogaja i domaćih slastica.
Dvije dame, Ankica Peranić, lijevo, i Jasminka Majsec Denona.
Slijeva, Marko Denona, Goran Crnković, Šime Zubović i Ivo Oštarić.
Dominik Kunkera imao je razloga te večeri biti nasmiješen.
Dominik Kunkera i Frane Gligora, slikar koji je u Galeriji Era izlagao u više navrata.
Dominik Kunkera, Anton Tamarut ml. i Jure Samaržija.
Obostrane čestitke nakon uspješno završenog posla. Kunkera i Marko Denona.
Meštri pisane riječi. Slijeva Ivo Oštarić, Šime Zubović, Anton Tamarut ml. i Goran Crnković.

Fotografije: Foto copyright IVO PALČIĆ dp.

Murali Dominika Kunkere

Sinoć, u nedjelju, 7. kolovoza, u Galeriji ERA u Novalji, otvorena je posljednja ovogodišnja izložba pod nazivom Murali. Postavljeno je petnaestak izložaka, murala, predložaka za murale i fotografije murala, autor kojih je vlasnik Galerije arhitekt Dominik Kunkera. Posebna je zanimljivost tog događaja što je upriličen na dan kad je g. Kunkera navršio 96. godinu života, a Galerija 34. obljetnicu otvorenja i kontinuiranog rada.

Dominik Kunkera, domaćin, autor, slavljenik.

Rođendansko ozračje osjetilo se i u nastupima trojice Kunkerinih dugogodišnjih prijatelja i suradnika koji su, na početku, biranim, toplim riječima publici predstavili autora. Aleksij Škunca, Damir Fabijanić i Željko Zubović, svaki na svoj način, istakli su izniman značaj  njegova radnog i stvaralačkog opusa tijekom posljednjih sedam desetljeća i velik doprinos probitku Novalje koja je, tijekom tih godina, iskoračila u novi svijet i uspjela doseći zavidnu razinu gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja te respektabilnu demografsku revitalizaciju.

Uvodne riječi govornika svojim nastupom i pjevanjem domaćih pjesama na kanat začinili su pjevači Jure Samaržija i Goran Vidas.

Meštri od protokola. Slijeva: Damir Fabijanić, Željko Zubović, Dominik Kunkera, Aleksija Škunca i Goran Vidas.

Dominik Kunkera je u svom nastupu publici nastojao približiti značaj murala kao specifične likovne tehnike čije početke i vrijedne primjerke nalazimo u dalekoj povijesti ljudskog roda. Budući da je po svom osobnom habitusu i likovni umjetnik, ogledao se i sậm u izradi murala pozvavši publiku da, nakon što pogleda izložbu, ne bude previše kritična jer će, kako je rekao, morati raditi nove! To je publika popratila sa simpatijama i pljeskom.

Ovo je prvi put da Kunkera izlaže murale u svojoj Galeriji.

Publika se okupila u standardnom broju.

Pjevači pjesama na kanat, Goran Vidas (lijevo) i Jure Samaržija.

Mural (latinski muralis: zidni), je likovna kompozicija na zidu, većih, nerijetko i monumentalnih razmjera, primjerice freska ili mozaik. Može se vidjeti  na vanjskim zidovima javnih ustanova, najčešće na pročelju. Može ukrašavati i veće površine unutarnjih prostorija također u javnim ustanovama, ali i privatnim zgradama. Mural, od prilike do prilike, može biti izrađen i na posebnom materijalu, ali svakako s namjerom da bude na zidu. Autori murala najčešće slikaju socijalno-političke, povijesne i revolucionarne prizore, no među njima se mogu naći i prikazi posve drugačijih tema i inspiracija. Svjedoče tome i Kunkerini murali na izložbi.

C r t o p i s i

Mural Crtopisi nastao kao kompozicija mnoštva crteža s autorovih putovanja, dug oko 5 metara.

Dominik Kunkera je veliki putnik i rasni crtač.

U uvodnom eseju monografije Crtopisi Dominika Kunkere (Ogranak Matice hrvatske Novalja, Grad Novalja, Novalja 2007.) ,podijeljenog na nekoliko analitičkih odjeljaka, Crtež je apstrakcija, Crtež je kreacija, Crtež je umjetnost, Crtež je putovanje, Crtopisi, Strukture, Vrijeme crtopisa, Đuro Vanđura ističe na početku da je crtež apsolutni medij i žanr čovjekova stvaralaštva. Sve osim crteža što čovjek radi i stvara usporedivo je s nečim u svijetu oko nas, a samo je crtež od čovjeka, kod čovjeka i za čovjeka. Crtež postoji samo na poljima ljudskog rada i kreativnosti i nigdje više na svijetu. Priroda i sav okoliš koji nas okružuje i kroz koji hodimo zna za boje, sjene, plohe, volumene, prostore punog i praznog, svjetla i tame, samo nigdje nema, nigdje ne postoji crta ili linija. Svemir ne zna što je to crta. Ona se pojavljuje i egzistira jedino u čovjekovu radu, samo u njegovoj ruci s priručnim materijalima, priborima i alatima.

Mural Crtopisi, detalj, ovdje i na sljedeće četiri fotografije.

Različiti putnici na različite načine nastoje upamtiti svoja putovanja.

Kunkerin je običaj na putovanjima crtati pa su crteži ti koji ostavljaju trag u sjećanju. Kao svojevrstan pandan putopisima Kunkera ih zove crtopisima.

U njegovoj se arhivi namnožilo sedamdesetak bilježnica/knjiga s mnoštvom crteža nastalih na mnogobrojnim putovanjima diljem svijeta, individualnim, obiteljskim ili skupnim, na raznim relacijama, spontano, u hodu. Crteži su nastajali uzgred, kao dio svojevrsne komunikacije između autora i elemenata u okolini koje je oko zapazilo, pa krajnji rezultat i nije bilo samo puko prenošenje (likovne) faktografije već rezultat dijaloga između detalja i cjeline.

Bitni zajednički nazivnik u Kunkerinim crtopisima, piše Vanđura, jest vrijeme putovanja. Svaki crtež implicitno sugerira vrijeme, odnosno trajanje hodanja, stajanja, sjedenja ili vožnje. Struktura crteža nabijena je vremenom stvaranja i trajanja po sebi, pa na konkretnom crtežu ne samo da znamo gdje smo i kada smo nego i koliko je dugo vlak stajao na peronu.

 Mural Crtopisi, dugačak oko 5 m, svojevrsni sažetak svih onih sedamdesetak bilježnica/knjiga, nastao je kao kompozicija nakon strpljivog rada fotografa koji je fotografirao pojedinačne crteže.

Mural Povijest Novalje, namijenjen za gradsku vijećnicu Grada Novalje.
Predložak murala koji je Kunkera načinio za Svjetsku izložbu u Bruxellesu 1958. godine kada je kao mladi arhitekt sudjelovao u koncipiranju i realizaciji belgijskog paviljona na toj izložbi.
Predlošci za mural Materinstvo. Izrađen je u tehnici mozaika i postavljen u jednom predprostoru stambene zgrade s luksuznim stanovima u Bruxellesu.
Predlošci za moguće cvjetne murale (gore i dolej).
Najviše pozornosti publike privukao je najveći autorov mural Crtopisi.
Dominik Kunkera sa svojima najbližima.

Fotografije: Foto copyright IVO PALČIĆ dp.

Sinoćnja izložba bila je svojervrsna uvertira za ono što će se dogoditi večeras, u ponedjeljak, 8. kolovoza u Kulturnom centru Gozdenica.

Svi koji ovo pročitate smatrajte se pozvanima na predstavljanje knjige.

Murali i monografija

Ovaj vikend u Novalji bit će u znaku g. Dominika Kunkere.

Danas, u nedjelju, 7. kolovoza, na njegov 96. rođendan, u Galeriji ERA, koja na isti dan bilježi 34. godišnjicu otvorenja i kontinuiranog rada, otvorit će se izložba pod nazivom Murali.

Riječ je o radovima čiji je autor upravo Dominik Kunkera, vlasnik Galerije.

Sutra, u ponedjeljak, 8. kolovoza, u Kulturnom centru Gozdenica, Ogranak Matice hrvatske u Novalji predstavit će novu Kunkerinu monografiju Kroz vrijeme i prostor, reprezentativnu publikaciju što donosi pregled višedesetljentnog rada tog poznatog novaljskog arhitekta, urbanista i likovnog umjetnika koji je tragove svoga stvaralaštva ostavio u Novalji, u Belgiji, gdje je cijeli radni vijek boravio, a i diljem Europe i svijeta.

Katalog izložbe Murali.

Ovom najavom pozivam čitatelje ovog bloga koji su ovih dana na otoku da se pridruže događajima.