Sinoć, u ponedjejak 8. kolovoza, u Kulturnom centru Gozdenica u Novalji, Ogranak Matice hrvatske Novalja predstavio je novu knjigu arhitekta Dominika Kunkere Kroz vrijeme i prostor.

Riječ je o publikaciji specifičnog sadržaja. Autor je zove radna bilježnica. (Knjiga ima 664 stranice!) U njoj je crtežima, arhitektonskim nacrtima, skicama, fotografijama i drugim dokumentima prikazan stvaralački i umjetnički opus Dominika Kunkere tijekom duga radnog i životnog vijeka, realiziran u arhitekturi, urbanizmu i likovnom stvaralaštvu u njegovoj rodnoj Novalji, na drugim lokacijama u Hrvatskoj, zatim u Belgiji gdje je radio 37 godina, ali i diljem Europe i svijeta.

Knjigu su inspirativnim tekstovima okrunili trojica autora, akademik Andrija Mutnjaković, Aleksij Škunca i Anton Šuljić. Njihove tekstove čitale su Antonija Samaržija i Tea Vidas.

Knjiga je publici predstavljena dan nakon što je Dominik Kunkera navršio 96. godinu života. U zavidnom nakladničkom opusu Ogranka Matice hrvatske Novalja tijekom posljednjih 25 godina ovo je svakako jedna u nizu iznimno vrijednih publikacija.

Knjigu je uredio Žorž Draušnik, a tiskana je u Denona. d.o.o. Zagreb.

Skup je, pred pedesetak nazočnih u publici, vodio Aleksij Škunca, predsjednik Ogranka.

Sadržaj knjige: obiteljske kuće i vile, javni objekti, stambeno-poslovne kuće, poslovni objekti, sakralni objekti i groblja, urbanizam, Novalja – povijesni prikaz, urbana plastika, Galerija Era, zapisi s putovanja, murali, skice, konstruktivni detalji – studije, zorno oslikava svu širinu njegova autorskog zanimanja i raznovrsnost područja u kojima je, unutar gabarita svoje primarne struke, ali i preko tih granica, ostavio pečat vlastitog stručnog i umjetničkog rukopisa.

Svi koji su te večeri govorili o Dominiku Kunkeri, Dražen Peranić, ravnatelj Centra za kulturu, Ivan Dabo, gradonačelnik Grada Novalje, Žorž Draušnik i Aleksij Škunca, na različite su načine iskazali svoja razmišljanja o njegovom radu i djelu ističući, posebno kad je riječ o svemu što je učinio u Novalji i za Novalju, iznimno poštovanje i duboku zahvalnost.

Dugi je niz objekata realiziranih po njegovoj zamisli, što javnih, što privatnih. Trg Loža s ružom vjetrova, Gradska kuća (sjedište gradske uprave op. I.P.), Gradski muzej, Pastoralni centar, zgrada Državnog arhiva, zgrada Turističke zajednice Grada Novalje, Gradsko groblje, Autobusni kolodvor… U velikom nizu privatnih objekata svojevrsnu perjanicu predstavlja Hotel Boškinac.

Na novaljskom ozemlju njegovi se objekti jednostavno lako mogu identificirati po prepoznatljivom rukopisu.

Posebnost Kunkerinog rada i angažmana ogleda se i u njegovom nastojanju da u rodnoj sredini unese elemente drugačijeg načina stanovanja, da ljudima otvori i proširi nove horizonte u oblikovanju kuće, doma.

Ovako je to u knjizi napisao akademik Andrija Mutnjaković, u uvodnom slovu pod naslovom Pohvala Dominikovoj ruci.

…. Dominikova kuća preoblikuje volumen kreativnim korištenjem navedenih osebujnosti: tradicije kao očekivane inspiracije; kamenog prirodnog okruženja kao faktora izraza; urbanog ambijenta kao dobrosusjedske nužnosti; atrakcije mora kao orijentira stanovanja; zaštite od agresije lokalne klime građenim konzolama ili kliznim griljama, nesputane prostorne kompozicije kao determinante kreativnog impulsa. Taj kreativni impuls, izražen razumom i rukom, bit je arhitektonike Dominika Kunkere.

Doseći dimenziju više, nikada ne stati, jedan je od temeljnih postulata Dominika Kunkere. U gustoći novaljskog angažmana paradigmantičan primjer spomenutog postulata svakako je njegova Galerija Era koju je uredio u rodnoj kući i otvorio ljeti 1988. godine.

Galerija Era od svoje je pojave ostavila dubok trag u kulturnom životu Novalje ističe na početku svog teksta Era kao početak Aleksij Škunca.

Uz potporu određenog broja ljudi ovaj je projekt snažno zaživio. Pojava galerije u samom centru mjesta, neposredno uza župnu crkvu sv. Katarine s malim trgom kao predprostorom, ambijentalno se uklopila kao mjesto susreta koje je Kunkera baštinio još od ranijih godina. Na tom prostoru okupljali su se mladići, pivači nakanat i šolfi, obično u večernjim satima.

Era je nastojala predstaviti i promovirati domaće umjetnike i njihovo stvaralaštvo i biti im potpora i poticaj u daljenjem radu.

Uz to, u ovom su prostoru u Novalji rado gostovali brojni istaknuti hrvatski i drugi umjetnici, neki i više puta, o čemu govori i kronološki slijed u ovoj ediciji.

Galerija je od samog početka “prodisala” punim plućima (1988. – 1991.) kada se na otvorenjima znalo okupiti i više stotina posjetitelja, postavši tako značajan društveni događaj.

Domovinski rat u Hrvatskoj (1991. – 1995.) nije ugasio djelatnost galerije; naprotiv, ona je svojim temama i autorima bila otpor agresoru i apel međunarodnoj javnosti. Nakon završetka rata Era nastavlja svoju priču sve do današnjih dana, a nadamo se i u buduće.

Dobivanjem statusa općine, odnosno grada, Novalja je kao institucija bila potpora i oslonac radu galerije.

Sveukupna aktivnost galerije nezamisliva je bez Dominika Kunkere i bez njegova osobnog angažmana na osmišaljvanju izložbenih sezona, na pripremi i realizaciji izložbi, vrlo često i o svom trošku. Era je uvijek bila mjesto susreta, ne samo na otvorenjima nego i kroz večeri druženja istaknutih Novaljaca i prijatelja Novalje, pa su ovi signali u početku djelovanja bili poveznica s čitavim svijetom. Rad galeije zaokupio je i pažnju medija: njezin su rad pratili stručnjaci i dobronamjerni kritičari, koji su svesrdno pomagali u promociji…

Dodao bih, po učinku i odjeku onoga što se u njoj događalo (a likovne izložbe su bile najbrojniji, ali ne i jedini događaji), Galerija je dala doprinos brisanju one (nevidljive) crte koja odvaja sredine bogate kulturnim zbivanjima od tzv. provincije.

Svojom zauzetošću i organizacijskim pregnućem, zajedno s onim ljudima i lokalnim čimbenicima koji su mu u tome tijekom proteklih godina bili potpora, Dominik Kunkera pokazao je da se provincijalizam jedne pomalo izolirane sredine može nadrasti ako ima barem malo spremnosti i sposobnosti, ali i da se taj isti provincijalizam može redefinirati kao pojam duha, a ne zemljopisa. To je poruka koja upravo danas dobiva na važnosti.

Završni ogled u knjizi Udio Mediterana u Kunkerinoj europskoj arhitekturi Anton Šuljić započinje rečenicom istaknutom iskošenim pismom.

Nitko se tako snažno nije upisao na obraz Novalje kao Dominik Kunkera!

Iz poduljeg teksta izdvajam ovaj dio.

… Listajući ovu knjigu morat ćemo se zapitati: pa koliko je taj čovjek radio? A radio je zaista mnogo i na raznim stranama svijeta. Ipak, ono što je i u ovoj knjizi prezentnije jest činjenica da je dobar dio svoje arhitekture, i također izvedene arhitekture, napravio u Novalji, odnosno na otoku Pagu. Ono što će već i slučajnom prolazniku Novaljom upasti u oči jesu brojne obiteljske kuće, ali i drugi stambeni, poslovni i javni objekti te urbana plastika, koji svi redom jasno upućuju na jednoga autora. Dominik Kunkera zaista je stvorio novo lice Novalje, gradića koji se iz povijesnog tavorenja uzdigao osobito u posljednjih pola stoljeća. Najveće zasluge za suvremen, mediteranskiji i europeiziraniji izgled grada valja s pravom pripisati tome novaljskom arhitektu, koji je svojim djelom spojio Bruxelles, Zagreb i Novalju, a svojim djelovanjem doticao razne strane čak i dalekoga svijeta. Knjiga koja je pred nama pokazuje enorman rad, raskoš ideja, smjelost rješenje i inovativnost toga autora, pred čijim ćemo djelom zastati puni respekta pa i divljenja…

Galerija fotografija

Fotografije: Foto copyright IVO PALČIĆ dp.