Mediteranski kolorit u maglovitom Londonu

Paška priča o Ivanu Mirkoviću (5.dio.)

Tijekom dugih godina kreativnog stvaranja Ivan Mirković je, osim mnogih izložaba u zemlji, samostalnih i skupnih, ostvario i nekoliko zapaženih nastupa u inozemstvu što njegovom umjetničkom habitusu daje posebnu dimenziju. Istina, izvan granica zemlje nije ostvario kontinuitet izlaganja koji bi, brojem nastupa, barem donekle pratio intenzitet izlaganja u zemlji, no i tih nekoliko gostovanja u europskim galerijama bili su potvrda respektabilnom dosegu njegova umjetničkog rukopisa.

Prvi su iskoraci bili, očekivano, na kolektivnim izložbama. Prije drugog svjetskog rata najznačajnija je bila ona u Firenzi, Mostra dei concorsi Ussi, Panerai, Martelloni, Hollaender u Reale Accademia delle arti del disegno di Firenze. Izložba je bila postavljena u Palazzo dell’ Artigianato, u prosincu 1939. godine.

Prvi poslijeratni nastup Mirković je ostvario u Londonu 1961. godine na jednoj skupnoj izložbi.

U travnju spomenute godine u Fine Art and Sporting Gallery na Brodwayu kod Londona bila je postavljena skupna izložba pod nazivom La confrontation, Spring exibition. Izložbu je priredio Eric Peel, engleski publicist, kritičar i direktor spomenute galerije. Njegova je namjera bila sučeliti staro i novo slikarstvo i pružiti mogućnost usporedbe likovnih ostvarenja velikana svjetskog slikarstva i nekih tada živućih majstora. Tako se Ivan Mirković s jednim svojim radom  (Ribar sa svojim ulovom) našao u društvu Federica Zucchera, Rembrandta, Rubensa, Van Dycka, Braquea, Renoira, Degasa i drugih autora. Za Ivana Mirkovića to je bilo veliko priznanje.

Detalj iz kataloga izložbe La confrontation. Fotografija je iz obiteljske arhive © Mirković/Zaić.
Detalj iz kataloga izložbe La Confrontation s imenom Ivana Mirkovića. Fotografija je iz obiteljske arhive © Mirković/Zaić.

Mirkovićevo sudjelovanje na izložbi popratio je londonski tisak, a posebno časopis za umjetnost Fine Art Brodway.

Iste godine, u istoj Galeriji, g. Peel organizirao je i samostalnu izložbu Ivana Mirkovića. Bila je postavljena od 10. do 27. kolovoza, a bilo je izloženo trideset ulja, mahom ribarskih motiva. Izložba je polučila živ interes publike.

Tim povodom Birmingham Post je, pored ostaloga, napisao i ovo:

Izložba jugoslavenskog slikara Ivana Mirkovića privukla je osobitu pažnju londonske publike profinjenog ukusa. Slike s figurama ribara i  mornara, mora i pejzaži dalmatinske obale, poseban su studij svoje vrsti. Tek nakon dublje koncentracije uočava se vrijednost, snaga i stil slobodnog slikara. Mirkovića zanima život ribara, zato on s profinjenim, dubokim iskrenim osjećajem tretira razne prizore ribarenja, lova i života ljudi na moru u ribarskim lađama. Na slikama vidimo obalu, lađe, mreže, razni ribarski pribor i ljude te kako raznovrsne šarolike ribe plove plavim prozirnim morem. Mirkovićevi su ljudi jednostavni i izgledaju nečuvstveni, a poneki i djetinjastog izgleda ili  drvenastog lica i neobičnih glava s tendencijom fatalizma u njihovim karakterima.

Po njemu svojstvenim načinom slikanja upadljiv je osobiti osjećaj za boje uz pastelni način konačnog dotjerivanja slike. Svaka slika je zaseban studij, a među njima se ističu i osobito privlače pažnju: Ribari na povratku s mora, Mornari na brodu sakupljaju jedra i Djevojka s mačkom.

Sve slike po kompoziciji i tretmanu zaslužuju poseban studij, a Autoportret pokazuje kontemplativne crte osebujnog čovjeka, pravog umjetnika. (Citirano prema Slobodnoj Dalmaciji od 9. rujna 1061. br. 5575).

U nerijetko tmurno i kišno ozračje dalekog Londona, Ivan Mirković donio je svojim slikama boje Mediterana, toplinu južnog podneblja i bistrinu našeg mora, što se, za ilustraciju, mogu osjetiti i na sljedećim slikama koje su bile izložene na monografskoj izložbi u Galeriji umjetnina u Splitu, koncem 2005. i početkom 2006. godine. Stoga ne čudi da je privukao veliku pozornost londonske publike koja je mnoge njegove radove otkupila.

Ivan Mirković, Idila, do 1976., ulje / lesonit, 50 x 65, vl. obitelj Vulić, Split.
Ivan Mirković, Ribari (II) do 1964., ulje / lesonit , privatno vlasništvo, Split.

Ivan Mirković, Morsko dno (II) do 1964., akvarel / papir kaširan na kartonu, 43 X 59,5, sig. nema, vl. Arsen Duplančić, Split. Sve tri foografije preuzete su iz kataloga monografske izložbe Galerije umjetnina Split.

Dvije godine kasnije, na poziv istog organizatora, Mirković opet izlaže na samostalnoj izložbi, ovoga puta u londonskoj The Grafton Gallery. Izložba je bila postavljena koncem veljače 1963. godine. I tom prigodom bilo je izloženo trideset ulja također s ribarskim motivima. Prema riječima samog umjetnika, to su bez izuzetka bile figurativne kompozicije živog kolorita rađene više ekspresionističkim manirom.

Zapažen nastup u inozemstvu Ivan Mirković ostvario je i u lipnju 1966. godine na skupnoj izložbi u pariškom Muzeju moderne umjetnosti. Izložba pod nazivom Terres Latines (Latinske zemlje) bila je postavljena od 1. do 22. lipnja.

Naslovnica kataloga s izložbe u Parizu. Fotografija je iz obiteljske arhive © Mirković/Zaić.

Pored francuskih umjetnika, sudjelovali su slikari, kipari i grafičari iz Španjolske, Italije, Portugala, talijanskog govornog područja Švicarske i zemalja Latinske Amerike. Mirković je izložio Ribara s Jadrana.

U sljedećem nastavku: Kakvi su Splićani u očima slikara Mirkovića?

Umjetnik vjeran Splitu

Paška priča o Ivanu Mirkoviću ( 4. dio )

Cijeli svoj životni i stvaralački vijek, osim školovanja u Pragu i kraćeg boravka u Parizu, Ivan Mirković proveo je u Splitu.

Tijekom više desetljeća plodnog rada ostvario je bogat umjetnički opus kao slikar, kipar, grafičar i karikaturist.

U njegovom su ateljeu nastali javni spomenici, portreti, intimne plastike, ulja na platnu, karikature u akvarelu i obojenoj sadri.

Ivan Mirković, Ribari (IV) 1973., flomaster/papir, 20,8 x 29,3 cm, vl. Galerija umjetnina Split.Fotografija je preuzeta iz kataloga Monografske izložbe Galerije umjetnina Split.

Aktivno je djelovao u likovnom životu Splita priređujući samostalne izložbe i sudjelujući  na skupnim nastupima zajedno sa drugim umjetnicima.

Ivan Mirković, Zeleni Pierrot, 1930., ulje/platno, 85,5 x 110,5 cm, privatno vlasništvo Split. Fotografija je preuzeta iz kataloga Monografske izložbe Galerije umjetnina Split.
Ivan Mirković, Crnačka maska, do 1970., ulje / lesonit, 58,8 x 75,5, vl. Grad Pag.
Ivan Mirković, Spomenik osloboditeljima Skoplja, 1949. Spomenik se nalazi u Skoplju pred zgradom Vlade Republike Sjeverne Makedonije.
Karikatura Ivana Meštrovića, 1928., obojena sadra, 50 x 16 x15,5 cm, vl. Muzej grada Splita. Fotografija je preuzeta iz kataloga Monografske izložbe Galerije umjetnina Split.

Od prve samostalne izložbe 1913. godine koju je, kao dvadesetogodišnjak, priredio u izlogu dućana Singer u Splitu pa do retrospektivne izložbe u Umjetničkom salonu, također u Splitu 1980. godine, ostvario je 22 samostalna nastupa pred publikom, u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Zagrebu i u inozemstvu.

Naslovnica kataloga
Naslovnica kataloga
Naslovnica kataloga.
Naslovnice su iz obiteljskog arhiva
© Mirković/Zaić.

Dvaput je samostalno izlagao u Londonu, prvi put u Fine Art and Sporting Gallery, od 10. do 27. kolovoza 1961. godine, a drugi put u Grafton Gallery 1963. godine.

Posljednja, monografska izložba njegovih radova upriličena je posthumno, u Galeriji umjetnina u Splitu, od 29. prosinca 2005. do 31. siječnja 2006. godine.

Split, ulaz u Galeriju umjetnina.

Na toj izložbi predstavljeno je 105 djela iz fundusa Galerije umjetnina Split, radova iz privatnih kolekcija te onih u vlasništvu Etnografskog muzeja Split, Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar, Gradskog poglavarstva Grada Paga, Hrvatskog pomorskog muzeja Split i Muzeja grada Splita.

Izložba je bila popraćena reprezentativnim katalogom s tekstom kustosice Galerije umjetnina Iris Slade, reprodukcijama izloženih radova, biografskim i bibliografskim podacima o Ivanu Mirkoviću te katalogom izložaka.

Ukratko, bio je to zaokruženi pregled vrlo duge i plodne umjetničke karijere Ivana Mirkovića.

Tu sam izložbu imao prilike vidjeti.

Samostalna izložba Mirkovićevih radova poklonjenih Gradu Pagu bila je postavljena 2013. godine u Kneževom dvoru u Pagu, od 17. do 25. listopada, u prigodi 120.  godine njegova rođenja, u organizaciji Centra za kulturu i informacije Pag te pod pokroviteljstvom Grada Paga.

Naslovnica kataloga

Godina 1913. zabilježena je kao godina i prvog skupnog nastupa. Bilo je to na Jadranskoj izložbi u Beču. Od tada pa do kraja života Mirković je sudjelovao na 100 grupnih izložaba, mahom u Splitu, ali i u drugim gradovima u Hrvatskoj. U taj broj ubrajaju se i sudjelovanja na grupnim izložbama u inozemstvu, osim u Beču još i u Firenzi 1939., u Londonu 1961.,  u Parizu 1966., u Trondheimu 1967. i u Augsburgu 1969. godine. 

Poslije smrti njegovi su radovi bili izlagani još na 23 skupne izložbe.

Zadnja takva izložba bila je postavljena u Galeriji umjetnina u Splitu pod nazivom Između srca i želuca – neki primjeri animalistike u splitskoj likovnoj umjetnosti , od 10. studenoga do 6. prosinca 2020. godine. Bili su izloženi radovi Emanuela Vidovića, Branislava Deškovića, Ivana Mirkovića, Antuna Zuppe, Andrije Krstulovića, Petra Jakelića, Ljubice Buble Dragojević, Edvina Dragičevića i Vinka Barića.

Ivan Mirković, Konj, oko 1948. Skulptura je bila izložena na prethodno spomenutoj izložbi. Fotografija je preuzeta iz kataloga Monografske izložbe Galerije umjetnina Split.

Galerija umjetnina (Primorske banovine) otvorena je 1. prosinca 1931. godine, ali je s izložbenom djelatnošću započela je tek dva desetljeća kasnije. Od 1953. godine i Posmrtne izložbe Emanuela Vidovića Galerija umjetnina priredila je preko pet stotina, što vlastitih što gostujućih izložbi: od samostalnih nastupa suvremenih autora, preko retrospektivnih, monografskih i komemorativnih do skupnih, tematskih i edukativnih.

U narednom nastavku: Što je Mirković donio u London?

Ivan Mirković – učitelj, kipar, slikar

Paška priča o Ivanu Mirkoviću ( 3. dio )

Ivan Mirković rodio se 17. listopada 1893. godine u Pagu, kao jedino dijete Josipa i Lucije rođene Pečarević. U rodnom gradu je pohađao osnovnu školu. Kad je imao dvanaest godina roditelji mu se sele u Split pa ondje nastavlja daljnje školovanje. Od 1909. do 1911. pohađa  III i IV razred C.K. velike realke, a od 1911. do 1916. pohađa naizmjence Javnu dvoranu risanja i Strukovnu školu za kiparstvo na C.K. graditeljskoj, zanatlijskoj i umjetničkoj školi u Splitu. Među nastavnicima su bili slikar Emanuel Vidović i kipar Svetoslav Mihael Peruzzi.

Ivan Mirković sa kćerkom Asjom. Fotografija iz obiteljskog albuma © Mirković/Zaić.

Prvu svoju izložbu postavio je u dućanu Singer u Splitu, u kolovozu 1913. godine, što je bilo zabilježeno u novinama Il Dalmata.

Posvećen umjetnosti, Mirković se 1919. godine upućuje u Prag gdje do 1923. g. studira kiparstvo na likovnoj akademiji u klasi profesora Otakara Španiela. Ondje povremeno slika u ateljeu slikara Vlaha Bukovca.

Nakon povratka iz Praga Mirković se ženi s Danicom Stolica. U tom braku rođena je njihova kćerka Asja (kasnije udana Račić).

Mirkovićeva pedagoška aktivnost počinje 1923. godine. Radio je u mnogim splitskim školama kao učitelj vještina, pomoćni nastavnik dnevničar, a poučavao je crtanje i kaligrafiju.

Obiteljski grb. Fotografija iz obiteljskog albuma © Mirković/Zaić.

Nakon smrti prve supruge Danice, u srpnju 1927., Mirković odlazi u Pariz gdje boravi od prosinca 1928. do konca veljače 1929. godine.

Godine 1933. sklapa novi brak sa Slavijom Vranković.

Od 1937. nastavlja svoj pedagoški rad u raznim splitskim školama kao učitelj vještina, obrtni učitelj, nastavnik crtanja i nastavnik prosvjetno-naučne struke.

Godine 1946. Ivan Mirković je jedan od sedamnaestorice umjetnika izabranih za redovne članove Udruženja likovnih umjetnika Dalmacije. To su bili prvi članovi Udruženja, osnovanog 25. studenoga 1945. godine u Splitu, čiji je sljedbenik Hrvatska udruga likovnih umjetnika u Splitu.

Ivan Mirković u svom ateljeu na Mejama. Fotografija iz obiteljskog albuma © Mirković/Zaić.

U vremenu od 1961. do 1963. godine Mirković se udružuje sa splitskim slikarima Nikolom Ignjatovićem, Ivanom Krstulovićem, Bartolom Petrićem i Milanom Tolićem, te kiparima Radoslavom Duhovićem i Andrijom Krstulovićem u grupu Novembar 1961. Zajedno izlažu do 1963.

Četiri godine kasnije, 1967., Mirković, zajedno s umjetnicima Ljubomirom Bašićem, Radoslavom Duhovićem, Antom Franičevićem, Andrijom Frankom, Antunom Gojakom, Lucijom Jelovac-Rizzi, Jokom Kneževićem, Božidarom Matasom, Krešimirom Mateljanom, Jakovom Pavićem, Alfredom Petričićem, Milom Skračićem, Antom Šitićem i Petrom Zrinskim, osniva grupu Mar. Zajedno izlažu do 1969. godine.

Ivan Mirković u svom ateljeu s modelom. Fotografija iz obiteljskog albuma © Mirković/Zaić.

Split je cijenio svoga sugrađanina i njegovu umjetničku i stvaralačku aktivnost. Za izuzetan doprinos tijekom sedam desetljeća stvaralaštva u splitskoj kulturnoj sredini, Skupština općine Split dodijelila mu je priznanje za životno djelo, Nagradu oslobođenja. Bilo je to 16. lipnja 1980. godine.

Priznanje Skupštine općine Split. Fotografija iz obiteljskog albuma © Mirković/Zaić.

U tom razdoblju nastaju njegovi posljednji radovi.

Ivan Mirković sa skupinom paških gimnazijalaca maturanata pred njegovom kućom na Mejama. Snimljeno sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Fotografija iz obiteljskog albuma © Katice Palčić Jakopović.

Ivan Mirković umro je 4. siječnja 1988. godine, u dubokoj starosti. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

Nakon demokratskih promjena 1990. godine, Skupština općine Pag promijenila je nazive ulica u Pagu pa je jedna od ulica u povijesnoj jezgri grada, upravo ona u kojoj je rodna kuća našeg umjetnika, imenovana njegovim imenom.

U sljedećem nastavku: Kome je Mirković bio vjeran cijelog života?

Mirkovići – paška plemićka obitelj

Paška priča o Ivanu Mirkoviću ( 2. dio )

Mirkovići su stara i jedna od najuglednijih plemićkih porodica  na Pagu. Prema povijesnim zapisima, u Pag su doselili iz nedalekog Baga (današnjeg Karlobaga) koncem 14. stoljeća. Tijekom vremena iz te prvotne obiteljske jezgre razvilo se mnogobrojno potomstvo.

Karlobag, pod konac sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Mirkovići su već u Bagu dobili prvu plemićku diplomu-povelju od kralja Sigismunda 1432. g., a u Pagu su dobili još tri plemićka naslova što ih svrstava u rijetke plemiće u Hrvatskoj koji imaju četiri diplome-povelje i dva rodoslovlja.

Pet grbova obitelji pl. Mirković u dalmatinskom grbovniku izdanom 1873. u Nürnbergu. Fotografija je preuzeta iz knjige PAŠKA PLEMIĆKA OBITELJ MIRKOVIĆ autora prof. Karla Dragutina pl. Mirkovića (1931.) .
Naslovnica knjige prof. Karla Dragutina pl. Mirkovića. Vlastita naklada autora, Rijeka 2013. Knjiga se može posuditi u Gradskoj knjižnici Pag.

Iz te mnogobrojne porodice potekli su mnogi ugledni članovi, među kojima je bilo četrnaest javnih bilježnika, tri doktora prava, četiri zapovjednika galija-soprakomita, sedam svećenika, sedamnaest redovnica u samostanu benediktinki od kojih osam opatica, zatim načelnika, više učitelja, časnika te dva tvorničara.

Etikete za posude s konzervom. Fotografija je preuzeta iz knjige PAŠKA PLEMIĆKA OBITELJ MIRKOVIĆ.
Etiketa za vino Vermuth. Fotografija je preuzeta iz knjige PAŠKA PLEMIĆKA OBITELJ MIRKOVIĆ.

Najstariji živući Pažani, među koje spada i moja majka Ruža (1935.), još se živo sjećaju proizvodnih pogona obitelji Mirković ondje gdje se dotiču današnje paške ulice, Zagrebačka, Podmir i Stjepana Radića, na lokaciji gdje je nekada bilo poduzeće Budućnost, a potom Zanatstvo i Komunalije. Ondje je bila tvornica konzerve, a na istom mjestu Mirkovići su proizvodili i vino vermouth. U gradu, na Katinama, u onoj zgradi jednokatnici u sklopu Mirkovićevih kuća, bio je motorni mlin za mljevenje žitarica, na usluzi stanovnicima Paga.

Na ovom je mjestu nekada bila tvornica, a na donjoj slici, u jednokatnici na Katinama, bio je mlin.

U spomenutoj knjizi Karlo Dragutin pl. Mirković piše da Mirkovići napuštaju Pag nakon 1900. godine. Neki prije, neki kasnije. Neke od njih sjećam se iz svog djetinjstva, iz šezdesetih godina prošlog stoljeća: gospođe Anke Mirković i njezinih sinova Nikše i Branka.

Mirkovići su se raselili diljem Hrvatske, Europe i svijeta. Među njihovim potomcima bilo je uglednih pojedinaca, profesora, inženjera, sportaša, upravitelja pošta, časnika, glazbenika.

Jedan od uglednijih članova obitelji Mirković bio je Ivan Mirković, slikar i kipar, profesor crtanja i likovne umjetnosti.

O njemu i njegovoj vezi s Pagom u sljedećim nastavcima.

Paška priča o Ivanu Mirkoviću

Na internetskom portalu Radio Paga svojedobno su objavljene dvije informacije. Ovdje ih objavljujem bez ikakve intervencije u tekstovima.

Prvu smo mogli pročitati 30. listopada 2019.

Kako je najavljeno u gradskoj upravi Grada Paga, restaurirat će se vrijedna zbirka slika autora Ivana Mirkovića koja je u vlasništvu Grada Paga. Na tri slike rađene u tehnici ulje na lezonitu, “Ribar krpa mrežu”, “Umorni ribar” i “Ribar pri ručku”, zamijeniti će se okviri. Nakon restauracije, slike će se predati na čuvanje Benediktinskom samostanu sv. Margarite u Pagu i bit će postavljene na Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti.

Ivan Mirković rođen je 17. listopada 1893. u Pagu. Pučku školu pohađao je u Pagu, a klasičnu gimnaziju u Zadru. Prvu slikarsku poduku dobio od Emanuela Vidovića, nakon čega je pohađao likovnu akademiju u Pragu u klasi Vlahe Bukovca i Otta Oskara Španiela. U Pragu se družio s Ivom Režekom. Osim Vidovića i Bukovca, učio je i od Meštrovića, a neko vrijeme boravio je i u inozemstvu. Učio je od najvećih imena hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. Mirković je u slikarstvu poznat po sakralnim temama i toplim, intimističkim vedutama dalmatinskih krajolika, uhvaćenim situacijama svakodnevnoga života ljudi primorskog kraja (ribara, kartaša). Izradio je u obojenom gipsu brojne karakterne karikature, ali i psihološke skulptorske portrete mnogih poznatih umjetnika i javnih ličnosti (Emanuela Vidovića, Ivana Meštrovića, Grge Novaka, Branislava Deškovića). Ostvario je 12 samostalnih izložbi slika, plastika i karikatura u Splitu u razdoblju od 1917. do 1959. godine. Samostalno je izlagao u brojnim evropskim gradovima, a sudjelovao je i na nizu skupnih izložbi u tuzemstvu i inozemstvu. Imao je i dvije retrospektivne izložbe. Osim slikarstva bavio se i kiparstvom te je izradio je kip Jurja Dalmatinca koji se nalazi na Branimirovoj obali i poprsje Bartula Kašića koje je postavljeno na Trgu Petra Krešimira IV. u Pagu. Ivan Mirković umro je 4. siječnja 1988. u Splitu.

Ivan Mirković, Autoportret, ulje/lesonit

Druga je objavljena 26. studenoga 2020. godine.

Grad Pag je otkupio sliku “Ribari” Ivana Mirkovića, koja se smatra jednim od njegovih najznačajnijih i najvrijednijih radova. U paškoj gradskoj upravi nalazi se nekoliko Mirkovićevih slika koje je poklonio Pagu 1984. godine. Tada je Pagu poklonio i kip Jurja Dalmatinca koji je postavljen na Branimirovoj obali i poprsje Bartula Kašića koje je postavljeno na Trgu kralja Petra Krešimira IV., na paškoj pjaci, pored Zborne crkve Marijina Uznesenja. Uz to, Mirković je Pagu poklonio i veliku kolekciju kipova i poprsja, a među poklonjenim radovima posebno je vrijedan kip “Ribar” kojeg se planira postaviti na Staroj rivi. Nabavom slike “Ribari” zbirka radova Ivana Mirkovića u Pagu obogaćena je još jednim vrijednim djelom.
“Za sada će se slika nalaziti u gradskoj upravi, a želja nam je da ta slika, ali i drugi radovi Ivana Mirkovića jednom budu u muzeju,” rekao je gradonačelnik Grada Paga Ante Fabijanić.


Ivan Mirković rođen je 17. listopada 1893. u Pagu, u cijenjenoj plemićkoj obitelji. U Pagu je završio Pučku školu, a u Zadru je završio klasičnu gimnaziju. Prvu slikarsku poduku dobio je od Emanuela Vidovića, nakon čega je pohađao Likovnu akademiju u Pragu, u klasi Vlahe Bukovca i Otta Oskara Španiela. Osim od velikih umjetnika kao što su Vidović i Bukovac, učio je i od Meštrovića. Najčešći motivi na slikama Ivana Mirkovića su vedute dalmatinskih krajolika, svakodnevni život malih mjesta uz more, posebno ribara. U obojenom gipsu izradio je velik broj karakternih karikatura i poprsja mnogih poznatih umjetnika i javnih osoba, među ostalim Emanuela Vidovića, Ivana Meštrovića, Grge Novaka i Branislava Deškovića. U Splitu je, od 1917. do 1959. godine, imao dvanaest samostalnih izložbi slika, plastika i karikatura. Samostalno je izlagao u brojnim europskim gradovima, a sudjelovao je i na nizu skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Imao je i dvije retrospektivne izložbe. Izradio je memorijalne spomenike u Trogiru, Sinju, Podgori, Dugom Ratu, Visu, Pagu i Skopju. Ivan Mirković umro je 4. siječnja 1988. u Splitu.

Ivan Mirković, Ribari. Fotografija je preuzeta s web stranice Grada Paga.

Ove su informacije samo dijelovi paške priče o Ivanu Mirkoviću početci koje sežu u sedamdesete godine prošloga stoljeća. Djelomično su manjkave, sadrže i neke pogrešne podatke, a nedostaje im bitna komponenta iz konteksta o darovanim umjetninama koje je Ivan Mirković poklonio svom rodnom gradu Pagu. Zato ću u nekoliko narednih nastavaka čitateljima predočiti najzanimljivije dijelove te priče pohranjene u mom zavičajnom spomenaru.