U subotu, 16. 07. 2022., u Galeriji Era u Novalji otvara se druga ovogodišnja izložba.
Svoje radove izložit će g. dr. Michael Hermann Schmiz iz Njemačke. Autor je stomatolog, specjalist za stomatološku implantologiju i estetsku stomatologiju, a slikanjem se bavi usput, još od djetinjstva.
Izložba će se otvoriti u 20,30 sati.
Ovu najavu shvatite i kao poziv na otvorenje izložbe.
Na nedavnoj izložbi Novaljski press spomenar u Gradskoj vijećnici Ivan Palčić u Novalji bilo je izloženo je tridesetak kopija mojih novinskih tekstova (crtica, zapisa, razgovora i osvrta), napisanih od 1975. do 2020. godine i objavljenih u dnevnim novinama, Novom listu, Vjesniku i Večernjem listu.
Pisao sam o domaćim ljudima s područja grada Novalje koji su po nečemu svojem specifičnom – pozitivnom, vrijednom, nesvakidašnjem – zapeli novinaru za oko, zaslužili pozornost javnosti pa su, kako se to znalo reći, dospjeli u novine.
Među njima je bio i jedan stranac, poznati njemački novinar Sepp Scherbauer.
Njega i njegovu suprugu Gittu upoznao sam koncem rujna 1989. godine, u Novalji, na skromnoj svečanosti upriličenoj u ondašnjem hotelu Liburnija poduzeća Turist.
Turistički savez Jugoslavije (bivše države koja je u to vrijeme već sigurno koračala putem bez povratka) gospodinu Scherbaueru dodijelio je plaketu za pedesetogodišnju turističku vjernost Novalji. Priznanje mu je uručio Eduard Galić Ero, poznati zadarski turistički djelatnik i novinar, u nazočnosti domaćina iz Turista, direktora Ivana Vidasa i njegovih najbližih suradnika.
Evo što sam nakon svega zabilježio u kraćem razgovoru s g. Scherbauerom i njegovom suprugom gđom. Gittom. Tekst je bio objavljen u Novom listu.
Ovdje je samo kratko prilagođen sadašnjem vremenu.
Danas, 33 godine nakon toga, čini mi se zanimljivim podsjetiti na protekla vremena, neke druge običaje i obrasce kojima su se turisti onih davnih dana priklanjali ljetujući u Novalji.
Živite na najljepšem mjestu na svijetu – uvjeravao je, moju suprugu Margaretu (koja je prevodila s njemačkog) i mene, na kraju razgovora o pedesetogodišnjoj vjernosti Novalji. Novalju doživljavam kao svoju drugu domovinu. Ja sam naprosto inficiran Novaljom, bio je izričit g. Scherbauer!
Nije krio zadovoljstvo zbog dodijeljene mu plakete Turističkog saveza Jugoslavije za taj neobičan jubilej i zbog pažnje koju su mu tim povodom ukazali novaljski domaćini.
To je previše – bio je skroman. – Ljudi su vaši jako, jako gostoljubivi. Turizam je tu donio različite kulture. Ali, znate, bilo je najljepše u ono vrijeme kad je jedna bila blonda i jedna crna djevojka. Ipak, razumijem promjene koje su neminovne.
Gospodin Sepp Scherbauer (1920.), novinar i publicist iz zapadnonjemačkog grada Reutlingena, tih dana već u sedmom desetljeću života, prvi put je došao u Novalju kao turist 1939. godine. No, to nije bio i njegov prvi dolazak u ondašnju Jugoslaviju. Još 1930. godine, s majkom Paulom i bratom Willijem, ljetovao je u Loparu na Rabu.
Bilo nam je prekrasno – prisjećao se tih dana. – U toj uvali bilo je samo pet šatora, uz nas su još bile tri obitelji iz Beča, a iz Berlina Rudolf König, poznati konstruktor izvanbrodskih motora, sa svojima. Sjećam se tadašnjih cijena: jedno jaje jedan pfennig, litra vina dvadeset pfenniga. Cijene su nam bile bitne, jer je majka primala malu penziju. Bila je udovica. Otac je umro u tridesetoj godini.
Sljedećih devet godina Sepp Scherbauer štedio je svaki pfennig da bi 1939. godine, u kolovozu, sa 150 maraka u džepu, mogao ponovo poći u Jugoslaviju. Tom prigodom odlučio se za otok Pag, jer je u to vrijeme, u Münchenu naišao na propagandni prospekt o našem otoku.
Putovao je vlakom do Rijeke, a odatle parobrodom u Novalju.
Svakako sam morao ostati najmanje tri dana jer je parobrod u Novalju navraćao svaki treći dan.
Nasuprot obale uz koju je parobrod pristajao bila je kuća s natpisom Restauracija i hotel Jugoslavija, vlasništvo Milice i Vida Škunce. U hotelu su bila tri kreveta! U Novalji je tada radio još jedan pansion, vlasništvo obitelji Markovina, zvao se Jadran i imao je dva kreveta!
Scherbauer je odsjeo kod obitelji Škunca.
Škunca je imao krevet više, no Markovina je, pak, imao prekrasnu kćerku Grozdanu, koja se mladome Seppu dopala na prvi pogled. U Jugoslaviji je ljetovala i Pavica Wolf, kći prof. Wolfa sa zagrebačkog Tehničkog fakulteta. Znala je njemački pa je uz njenu pomoć prebrodio jezičnu barijeru.
Pavica je bila crnka, Grozdana blonda.
Scherbauer je u Novalji ostao puna četiri tjedna!
Ispričat ću vam jednu zanimljivost. Pavica je u Novalju došla poslije propagandne poruke koju je čula u jednom od zagrebačkih kazališta. Bila je na nekoj predstavi u kojoj se i pjevalo. U pauzi, publici su rekli da pjevač, koga slušaju te večeri, tako dobro pjeva jer je na godišnjem odmoru bio u Novalji!!!
Doista zanimljiva propagandna dosjetka!
Sve je bilo tako nepatvoreno, prirodno, čisto. Prekrasna priroda, obilje svježe ribe. Grozdana je imala jedrilicu, vinograd… Naučio sam tada i nešto hrvatskih riječi, na primjer, gospođo, želim ruku vaše kćeri. (Nasmijao se.)
Nije teško pogoditi da su te riječi bile namijenjene Grozdaninoj majci.
Kad je odlazio iz Novalje, Grozdana ga je otpratila čak do Rijeke, otputovavši s njim parobrodom.
Poslije ratnog vihora (1939./1945.), Sepp Scherbauer ponovo je došao u Novalju. Krajem pedesetih godina pridružila mu se i današnja supruga gospođa Gitta Wojtyna.
Nakon rata bio je seljak, bavio se zemljom. No, onda je naučio pisati na pisaćem stroju, a kako je imao urođenog smisla za pisanje, počeo se javljati za novine. Godine 1950. postao je profesionalni novinar. U početku je pratio uglavnom sport. Dvije godine kasnije zaposlio se na radiju.
U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri objavio je desetak tisuća članaka, isto toliko radio priloga i dvije stotine tv-emisija. Naročito je bio ponosan na nagradu Theodor Wolf, jedinu literarnu nagradu za sportske teme, koju je dobio 1964. godine za razgovor s boksačem Cassiusom Clayem (odnosno Muhamedom Alijem). Objelodanio je i knjigu od naslovom Prominente im Profil, knjigu o poznatim ličnostima s kojima je razgovarao, a među kojima su, osim spomenutog boksača, bili dr. Bruno Kreisky, austrijski političar i kancelar, Thor Heyerdahl, norveški etnograf, pustolov, pomorski biolog i antropolog, Anneliese Rothenberg, njemačka operna pjevačica, sopranistica, Max Schmeling, njemački boksač i mnogi drugi.
Kao novinar i turist Sepp Scherbauer proputovao je cijelu Europu (osim Portugal i Albanije) te bivšu Jugoslaviju. U Travnik ga je, na primjer, odvuklo poštovanje prema književniku Ivi Andriću. Iz ranih pedesetih godina pamtio je generaciju sjajnih splitskih sportaša, nogometaša Hajduka, vaterpolista, plivača. O njima je pisao u njemačkim novinama, a nekima je organizirao turneje po zapadnonjemačkim gradovima.
Na svim putovanjima po bivšoj državi, Novalja je bila neizbježna stanica. Obitelj Škunca, Milica i Vide, sin Franjo i snaha Marijica, pjesnik i ugostitelj Boris Palčić-Caskin, izleti pješice do Caske, janjci na ražnju, dobra rakija, vino, riba.
“U ta tri tjedna ništa osim jesti, spavati, piti i plivati”, zapisala je u jednoj reportaži o Novalji pod naslovom “Morski psi i niske cijene” Scherbauerova supruga gđa. Gitta.
Toga davnog rujna 1989. godine, u smiraj turističke sezone, rastali smo se uz njegovu želju: želim još puno susreta u idućih pedeset godina!
Nakon toga u Novalji sam ga sreo još samo jedanput.
G. Sepp Scherbauer umro je 2002. godine.
Prenosim najavu ove manifestacije s mrežne stranice Grada Paga.
Nakon dvije godine pauze zbog korone, od 23. do 26. lipnja 2022. godine u gradu Pagu održat će se 11. Međunarodni festival čipke u organizaciji Turističke zajednice Grada Paga, Grada Paga i Društva paških čipkarica ‘Frane Budak’. Ovogodišnji festival održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH i Ministarstva turizma i sporta RH.
Festival započinje u četvrtak, 23. lipnja u večernjim satima kada će se na Trgu Petra Krešimira IV u Pagu s početkom u 19.30 sati održati svečano otvorenje Festivala uz nastup Gradske glazbe Pag, razgled svih postavljenih izložbi i koncert grupe Infishando.
U petak, 24. lipnja na rasporedu su radionice lepoglavske i paške čipke koje će se održati u Kneževom dvoru s početkom u 10 i 18 sati dok će u večernjem dijelu programa nastupiti klapa Kaše iz Dubrovnika. Zatvaranje festivala je u subotu, 25. lipnja u 20 sati koji će završiti podjelom zahvalnica sudionicima na glavnom gradskom trgu u Pagu te nastupom KUD-a Hrvatska čitaonica Selci Đakovački i nastupom mlađe grupe KUD-a Družina s početkom u 21 sat.
Na ovogodišnjem 11. Međunarodnom festivalu sudjeluju čipkarice iz šest zemalja; Bugarske, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i Hrvatske čiji će se izložbeni eksponati moći pogledati u prizemlju Kneževog dvora za vrijeme trajanja festivala, u jutarnjim satima od 9.30 do 13.00 i večernjim satima 17.00 do 22:00 sata. Svi posjetitelji u istom vremenu moći će u gradu Pagu razgledati i Izložbu Paške čipke Društva paških čipkarica ‘Frane Budak’ u Galeriji paške čipke na Trgu Petra Krešimira IV, Izložbu Paške čipke u Benediktinskom samostanu, Izložbu crkvenog ruha u Zbornoj crkvi Marijinog Uznesenja, Izložbu fotografija Radivoja Pastorčića u Crkvi sv. Jurja i stalni postav Etno kuće KUD-a Družina u ulici sv. Marije te se upoznati sa bogatom kulturnom, vjerskom i tradicijskom baštinom Grada Paga.
S nekoliko arhivskih fotografija podsjetit ću na ozračje festivala održanog 2018. godine.
Izložbom Stare priče, nove priče, novaljska Galerija Era označila je početak ovogodišnjih ljetnih izlaganja u utorak navečer, 14. lipnja.
U manjoj prostoriji izložene su četiri reprodukcije poznatih motiva, starinski kvadri (uramljene slike) koje prikazuju važne događaje hrvatske povijesti. Njima je pridružena jedna fotografija iz Belgije, također starija od jednog stoljeća.
Obraćajući se nazočnima, Dominik Kunkera, vlasnik galerije, evocirao je uspomene na te kvadre.
U obiteljsku kuću donijeli su ih davnih dana, prije više od stotinu godina, njegovi stričevi kao poklon svom bratu, a kako kuća nije obilovala prostorom na koji bi se slike objesile, dospjele su onamo gdje je bilo moguće – u sobu u kojoj je spavao mali Dominik.
Najuzbudljivija su, rekao je, bila jutarnja buđenja, vizualni kontakt i svojevrsno komuniciranje s detaljima na slikama. Ne znajući stvarnu faktografiju tog likovnog rukopisa, njegova je dječja mašta, ničim ograničena, producirala svijet raznovrsnih bajki.
Kako je vrijeme odmicalo, naš domaćin na izložbi rastao i sazrijevao, bajke su se sve više rasplinjavale. Iz onoga što zovemo školovanje, znanje, iskustvo, izranjali su obrisi koji su se postupno oblikovali u čvrstu konstrukciju na kojoj je odrasli čovjek, u međuvremenu diplomiravši arhitekturu, one slike iz djetinjstva nalazio u svom životu, na drugačiji način.
Priča o fotografiji dio je njegove belgijske valiže (kufera) donesene iz te zemlje u kojoj se našao kao mladi arhitekt na jednom projektantskom zadatku i, kako to nerijetko biva, ostao čitav radni vijek.
U centru Bruxellesa, gdje je živio i radio, jednom je zgodom sudjelovao u rekonstrukciji neke stare kuće. U njoj se našla i spomenuta fotografija. Snimljena je 1919. godine. Prikazuje skupinu vojnika, belgijskih domoljuba, koji su okupljeni na obuci da bi mogli pružiti otpor neprijatelju, Nijemcima koji su, u to vrijeme, njihovu zemlju okupirali i pregazili.
Između hrvatskih kvadrov i fotografije iz Bruxellesa struji simbolička povezanost što izvire iz povijesnih okolnosti u kojima su se, tijekom vremena, našle obje zemlje, svaka na svoj način.
Gledano iz osobne točke motrišta, tom je fotografijom, opet na simboličan način, Dominik Kunkera pokazao čvrstu vezu između dviju životnih sredina, one u kojoj je potekao i s kojom je cijeli život ostao čvrsto vezan te one koja ga je svojedobno prijateljski primila i pružila mu priliku da se afirmira kao stručnjak i umjetnik, kao lojalan građanin i čovjek.
U većoj prostoriji postavljeno je sedamdeset izložaka formata 50×50 cm. Riječ je o eksponatima autorâ koji su u Galeriji izlagali tijekom više od trideset godina djelovanja, a izrađeni su na zamolbu vlasnika da budu poseban dio njezina ukupnoga fundusa i specifična iskaznica te privatne ustanove koja je obilježila likovni život Novalje.
Među izlošcima ima radova izrađenih u različitim likovnim tehnikama, ali i fotografija.
Galerija je otvorena 6. kolovoza 1988. godine. Od tada do danas u njoj su izlagala najuglednija imena hrvatske likovne scene, poput Zlatka Price, Vilima Svečnjaka, Grete Vizler, Matka Trebotića, Vatroslava Kuliša, Damir Fabijanića, Fadila Hadžića, Miroslava Šuteja, Vasilija Josipa Jordana, Vaska Lipovaca, Ede Murtića, Đure Sedera, Nikole Reisera, Dubravke Babić, Dimitrija Popovića, Nade Žiljak, Mersada Berbera…
Galerija je ugostila i niz manje poznatih imena kao i lokalne umjetnike, među kojima su bili, primjerice, Branka Ćetković, Mladen Peranić, Ante Zubović, Frane Gligora, Rajko Vukomanović, Ankica Peranić, Ivo Škunca, Vinko Maržić, Zdravko Matković, Anton Dabo Kirin, Marina Badurina, Ana Gezi …
U Galeriji je svoje crtopise izlagao i sâm vlasnik.
Eksponati poredani pravilno u niz, kojeg tek na dva mjesta prekida raspored zidova, predstavljaju svojevrsnu vremensku crtu, lentu vremena Galerije iz kojeg se može iščitati njezin osobni identitet.
Dominik Kunkera po zvanju je arhitekt, a po unutarnjoj vokaciji umjetnik. Ta je karakteristika njegova osobnog habitusa došla do izražaja u profesionalnom angažmanu jednako kao i u likovnoj aktivnosti kojoj je bio naklonjen.
Svoj je autorski trag ostavio diljem svijeta, a u Novalji je mnogobrojnim konkretnim rješenjima, projektima, sugestijama, intervencijama na mnogim objektima i javnom prostoru pokazao svoje poimanje graditeljstva, funkcionalnosti i likovnosti te uopće kulture stanovanja.
Istaknuo je to te večeri na svoj način i Dražen Peranić, ravnatelj Kulturnog centra Gozdenica u Novalji, koji je izložbu proglasio otvorenom.
Galerija Era dugo je godina bila središnja kulturna ustanova u Novalji. Postala je mjestom okupljanja najuglednijih imena domaće likovne scene, žarište nesvakidašnjih događanja, drugačijeg duhovnog ozračja i smislenijeg načina življenja. Po učinku i odjeku onoga što se u njoj događalo (a likovne izložbe su bile najbrojniji, ali ne i jedini događaji), Galerija je dala doprinos brisanju one (nevidljive) crte koja odvaja sredine bogate kulturnim zbivanjima od tzv. provincije.
Izložba ostaje otvorena do 15. srpnja ove godine. Može se pogledati svakog dana u večernjem terminu od 20 do 22,30 sati.
Novaljska Galerija Era večerašnjom izložbom (utorak, 14. lipnja), pod naslovom “Stare priče Nove priče” otvara ovogodišnju sezonu događanja. Otvorenje je u 20 sati.
Posjetitelji će moći pogledati radove sedamdeset autora koji su izlagali u Galeriji tijekom više od tri desetljeća koliko Galerija postoji i nekoliko reprodukcija nekada vrlo popularnih “kvadrov” s poznatim povijesnim motivima.
Izložba će ostati otvorena do 5. srpnja. Ulaz je slobodan.