Ovaj vikend u Novalji bit će u znaku g. Dominika Kunkere.
Danas, u nedjelju, 7. kolovoza, na njegov 96. rođendan, u Galeriji ERA, koja na isti dan bilježi 34. godišnjicu otvorenja i kontinuiranog rada, otvorit će se izložba pod nazivom Murali.
Riječ je o radovima čiji je autor upravo Dominik Kunkera, vlasnik Galerije.
Sutra, u ponedjeljak, 8. kolovoza, u Kulturnom centru Gozdenica, Ogranak Matice hrvatske u Novalji predstavit će novu Kunkerinu monografiju Kroz vrijeme i prostor, reprezentativnu publikaciju što donosi pregled višedesetljentnog rada tog poznatog novaljskog arhitekta, urbanista i likovnog umjetnika koji je tragove svoga stvaralaštva ostavio u Novalji, u Belgiji, gdje je cijeli radni vijek boravio, a i diljem Europe i svijeta.
Katalog izložbe Murali.
Ovom najavom pozivam čitatelje ovog bloga koji su ovih dana na otoku da se pridruže događajima.
Sinoć je u Galeriji Era u Novalji otvorena druga likovna izložba ove sezone. Publici se s dvadesetak radova u ulju na platnu predstavio dr. Michael Hermann Schmiz.
Dr. Schmiz je Nijemac, rođen 1962. godine u Neuburgu na Dunavu u Bavarskoj. Po struci je liječnik stomatolog, specijalist za stomatološku implantologiju i estetsku stomatologiju.
Dr. Michael Hermann Schmiz sa suprugom Margit i kućnim ljubimcem.
Studirao je na sveučilištu Fridrich-Alexander Erlangen – Nürnberg, jednome od najboljih sveučilišta u Njemačkoj. Sveučilišni je profesor koji kao gost predaje i izvan svoje domovine. Gostovao je i na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Zahvaljujući tome, kao i suradnji s Hrvatskom stomatološkom komorom, a posebno s kolegom po struci dr. Željkom Zubovićem, razvio je čvrste prijateljske veze i duboku povezanost s Hrvatskom, Slovenijom i sjevernom Italijom. Dr. Zubović je u svemu tome bio i glavna poveznica dr. Schmiza s Novaljom i vlasnikom Galerije Dominikom Kunkerom.
Dominik Kunkera i Michael Schmiz.
Osim po pitanjima struke, dr. Schmiz je svoje veze s Hrvatskom osnažio i kao višegodišnji gost-turist, mahom krstareći brodom našim morem, dotičući otoke i obalu.
Sklonost slikarstvu u njemu je zaiskrila još u sasvim ranoj, dječačkoj dobi. Prva propitivanja osobnog slikarskog umijeća realizirao je u crtežima s ugljenom, a onda, postupno, i u drugim tehnikama da bi vrhunac dosegao u akvarelu, pastelu i slikama s uljem.
Autora je publici predstavio vlasnik Galerije Dominik Kunkera.
Otvorenje izložbe proteklo je u vedrom, ugodnom ozračju. Dr. Schmiz je izrazio veliko zadovoljstvo što ga u Hrvatskoj, pa i u Novalji, tako lijepo primaju istakavši pri tom značaj jačanja unutar europskih veza na različite načine pa i ovakvim susretima i manifestacijama.
Autora je pozdravio i gradonačelnik Grada Novalje Ivan Dabo. Zahvalio mu se na njegovoj predanosti jačanju njemačko-hrvatskih veza, naklonosti Novalji, a nagovijestio je i tješnje povezivanje Grada Novalje s jednim od gradova u Bavarskoj, pri čemu u realizaciji tog nauma očekuje i pomoć dr. Schmiza. Gradonačelnik Dabo je izložbu proglasio otvorenom.
Posjetiteljima je dr. Schmiz sam objašnjavao detalje i poruke pojedinih izložaka.
Izloženi radovi u Eri predstavljaju ga kao osebujnog likovnog umjetnika čiji se rukopis ogleda u tematski i likovno različitim ostvarenjima, nerijetko izrazitim kolorizmom, a ponekad reduciranim samo na crno bijelu varijantu. Na pojedinim se slikama uočava autorov senzibilitet prema aktualnim ljudskim i civilizacijskim tragedijama, poput one što je proživljava Ukrajina i ukrajinski narod.
Izložba u Eri nema posebnog naziva poput mnogih koje smo imali prilike tijekom mnogih minulih godina gledati na tom mjestu. I katalog izložbe sveden je na najosnovnije informacije o autoru, bez popratnog teksta kakvog potkovanog poznavatelja likovne umjetnosti. Možda je to dodatni znak da je riječ o autoru koji slikarsku kičicu rabi tek usput i koji je izvan uobičajenih likovnih i likovnjačkih obrazaca i pretinaca. Posjetitelju izložbe ostaje je da sâm, ovisno o vlastitoj optici, otkriva i pronalazi autorove motive, njegove unutarnje pejsaže, ritmove, inspirativno izvorište, polazne premise, stilske amplitude i, u konačnici, uvjerljivost njegova autorskog rukopisa.
U subotu, 16. 07. 2022., u Galeriji Era u Novalji otvara se druga ovogodišnja izložba.
Postavljanje nove izložbe u Galeriji Era.
Svoje radove izložit će g. dr. Michael Hermann Schmiz iz Njemačke. Autor je stomatolog, specjalist za stomatološku implantologiju i estetsku stomatologiju, a slikanjem se bavi usput, još od djetinjstva.
Izložba će se otvoriti u 20,30 sati.
Galerija Era u centru Novalje.
Ovu najavu shvatite i kao poziv na otvorenje izložbe.
Na nedavnoj izložbi Novaljski press spomenar u Gradskoj vijećnici Ivan Palčić u Novalji bilo je izloženo je tridesetak kopija mojih novinskih tekstova (crtica, zapisa, razgovora i osvrta), napisanih od 1975. do 2020. godine i objavljenih u dnevnim novinama, Novom listu, Vjesniku i Večernjem listu.
Pisao sam o domaćim ljudima s područja grada Novalje koji su po nečemu svojem specifičnom – pozitivnom, vrijednom, nesvakidašnjem – zapeli novinaru za oko, zaslužili pozornost javnosti pa su, kako se to znalo reći, dospjeli u novine.
Među njima je bio i jedan stranac, poznati njemački novinar Sepp Scherbauer.
Njega i njegovu suprugu Gittu upoznao sam koncem rujna 1989. godine, u Novalji, na skromnoj svečanosti upriličenoj u ondašnjem hotelu Liburnija poduzeća Turist.
Turistički savez Jugoslavije (bivše države koja je u to vrijeme već sigurno koračala putem bez povratka) gospodinu Scherbaueru dodijelio je plaketu za pedesetogodišnju turističku vjernost Novalji. Priznanje mu je uručio Eduard Galić Ero, poznati zadarski turistički djelatnik i novinar, u nazočnosti domaćina iz Turista, direktora Ivana Vidasa i njegovih najbližih suradnika.
Eduard Galić uručuje plaketu g. Seppu Scherbaueru.
Evo što sam nakon svega zabilježio u kraćem razgovoru s g. Scherbauerom i njegovom suprugom gđom. Gittom. Tekst je bio objavljen u Novom listu.
Ovdje je samo kratko prilagođen sadašnjem vremenu.
Danas, 33 godine nakon toga, čini mi se zanimljivim podsjetiti na protekla vremena, neke druge običaje i obrasce kojima su se turisti onih davnih dana priklanjali ljetujući u Novalji.
Živite na najljepšem mjestu na svijetu – uvjeravao je, moju suprugu Margaretu (koja je prevodila s njemačkog) i mene, na kraju razgovora o pedesetogodišnjoj vjernosti Novalji. Novalju doživljavam kao svoju drugu domovinu. Ja sam naprosto inficiran Novaljom, bio je izričit g. Scherbauer!
Nije krio zadovoljstvo zbog dodijeljene mu plakete Turističkog saveza Jugoslavije za taj neobičan jubilej i zbog pažnje koju su mu tim povodom ukazali novaljski domaćini.
To je previše – bio je skroman. – Ljudi su vaši jako, jako gostoljubivi. Turizam je tu donio različite kulture. Ali, znate, bilo je najljepše u ono vrijeme kad je jedna bila blonda i jedna crna djevojka. Ipak, razumijem promjene koje su neminovne.
Prigodne poklone g. Scherbaueru uručio je i Aleksij Škunca, tajnik Turističkog društva Novalja…
… i Ivan Peranić (desno), direktor hotela Liburnija.
Gospodin Sepp Scherbauer (1920.), novinar i publicist iz zapadnonjemačkog grada Reutlingena, tih dana već u sedmom desetljeću života, prvi put je došao u Novalju kao turist 1939. godine. No, to nije bio i njegov prvi dolazak u ondašnju Jugoslaviju. Još 1930. godine, s majkom Paulom i bratom Willijem, ljetovao je u Loparu na Rabu.
Bilo nam je prekrasno – prisjećao se tih dana. – U toj uvali bilo je samo pet šatora, uz nas su još bile tri obitelji iz Beča, a iz Berlina Rudolf König, poznati konstruktor izvanbrodskih motora, sa svojima. Sjećam se tadašnjih cijena: jedno jaje jedan pfennig, litra vina dvadeset pfenniga. Cijene su nam bile bitne, jer je majka primala malu penziju. Bila je udovica. Otac je umro u tridesetoj godini.
Sljedećih devet godina Sepp Scherbauer štedio je svaki pfennig da bi 1939. godine, u kolovozu, sa 150 maraka u džepu, mogao ponovo poći u Jugoslaviju. Tom prigodom odlučio se za otok Pag, jer je u to vrijeme, u Münchenu naišao na propagandni prospekt o našem otoku.
Putovao je vlakom do Rijeke, a odatle parobrodom u Novalju.
Svakako sam morao ostati najmanje tri dana jer je parobrod u Novalju navraćao svaki treći dan.
Za g. Scherbauera i njegovu suprugu organizirana je i svečana večera.
Nasuprot obale uz koju je parobrod pristajao bila je kuća s natpisom Restauracija i hotel Jugoslavija, vlasništvo Milice i Vida Škunce. U hotelu su bila tri kreveta! U Novalji je tada radio još jedan pansion, vlasništvo obitelji Markovina, zvao se Jadran i imao je dva kreveta!
Scherbauer je odsjeo kod obitelji Škunca.
Škunca je imao krevet više, no Markovina je, pak, imao prekrasnu kćerku Grozdanu, koja se mladome Seppu dopala na prvi pogled. U Jugoslaviji je ljetovala i Pavica Wolf, kći prof. Wolfa sa zagrebačkog Tehničkog fakulteta. Znala je njemački pa je uz njenu pomoć prebrodio jezičnu barijeru.
Slijeva, Franjo Škunca, supruga mu Marijica, Sepp Scherbauer i Vide Škunca.
Pavica je bila crnka, Grozdana blonda.
Scherbauer je u Novalji ostao puna četiri tjedna!
Ispričat ću vam jednu zanimljivost. Pavica je u Novalju došla poslije propagandne poruke koju je čula u jednom od zagrebačkih kazališta. Bila je na nekoj predstavi u kojoj se i pjevalo. U pauzi, publici su rekli da pjevač, koga slušaju te večeri, tako dobro pjeva jer je na godišnjem odmoru bio u Novalji!!!
Doista zanimljiva propagandna dosjetka!
Sve je bilo tako nepatvoreno, prirodno, čisto. Prekrasna priroda, obilje svježe ribe. Grozdana je imala jedrilicu, vinograd… Naučio sam tada i nešto hrvatskih riječi, na primjer, gospođo, želim ruku vaše kćeri. (Nasmijao se.)
Nije teško pogoditi da su te riječi bile namijenjene Grozdaninoj majci.
Kad je odlazio iz Novalje, Grozdana ga je otpratila čak do Rijeke, otputovavši s njim parobrodom.
Poslije ratnog vihora (1939./1945.), Sepp Scherbauer ponovo je došao u Novalju. Krajem pedesetih godina pridružila mu se i današnja supruga gospođa Gitta Wojtyna.
Nakon rata bio je seljak, bavio se zemljom. No, onda je naučio pisati na pisaćem stroju, a kako je imao urođenog smisla za pisanje, počeo se javljati za novine. Godine 1950. postao je profesionalni novinar. U početku je pratio uglavnom sport. Dvije godine kasnije zaposlio se na radiju.
U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri objavio je desetak tisuća članaka, isto toliko radio priloga i dvije stotine tv-emisija. Naročito je bio ponosan na nagradu Theodor Wolf, jedinu literarnu nagradu za sportske teme, koju je dobio 1964. godine za razgovor s boksačem Cassiusom Clayem (odnosno Muhamedom Alijem). Objelodanio je i knjigu od naslovom Prominente im Profil, knjigu o poznatim ličnostima s kojima je razgovarao, a među kojima su, osim spomenutog boksača, bili dr. Bruno Kreisky, austrijski političar i kancelar, Thor Heyerdahl, norveški etnograf, pustolov, pomorski biolog i antropolog, Anneliese Rothenberg, njemačka operna pjevačica, sopranistica, Max Schmeling, njemački boksač i mnogi drugi.
Naslovnica knjige
Kao novinar i turist Sepp Scherbauer proputovao je cijelu Europu (osim Portugal i Albanije) te bivšu Jugoslaviju. U Travnik ga je, na primjer, odvuklo poštovanje prema književniku Ivi Andriću. Iz ranih pedesetih godina pamtio je generaciju sjajnih splitskih sportaša, nogometaša Hajduka, vaterpolista, plivača. O njima je pisao u njemačkim novinama, a nekima je organizirao turneje po zapadnonjemačkim gradovima.
Na svim putovanjima po bivšoj državi, Novalja je bila neizbježna stanica. Obitelj Škunca, Milica i Vide, sin Franjo i snaha Marijica, pjesnik i ugostitelj Boris Palčić-Caskin, izleti pješice do Caske, janjci na ražnju, dobra rakija, vino, riba.
Caska, sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
“U ta tri tjedna ništa osim jesti, spavati, piti i plivati”, zapisala je u jednoj reportaži o Novalji pod naslovom “Morski psi i niske cijene” Scherbauerova supruga gđa. Gitta.
Toga davnog rujna 1989. godine, u smiraj turističke sezone, rastali smo se uz njegovu želju: želim još puno susreta u idućih pedeset godina!
Nakon toga u Novalji sam ga sreo još samo jedanput.
Prenosim najavu ove manifestacije s mrežne stranice Grada Paga.
Nakon dvije godine pauze zbog korone, od 23. do 26. lipnja 2022. godine u gradu Pagu održat će se 11. Međunarodni festival čipke u organizaciji Turističke zajednice Grada Paga, Grada Paga i Društva paških čipkarica ‘Frane Budak’. Ovogodišnji festival održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH i Ministarstva turizma i sporta RH.
Razne čipke europskih čipkarica.
Skulptura paške čipkarice postavljena pred Gradskom knjižnicom. Autor Tomislav Kršnjavi.
Festival započinje u četvrtak, 23. lipnja u večernjim satima kada će se na Trgu Petra Krešimira IV u Pagu s početkom u 19.30 sati održati svečano otvorenje Festivala uz nastup Gradske glazbe Pag, razgled svih postavljenih izložbi i koncert grupe Infishando.
U petak, 24. lipnja na rasporedu su radionice lepoglavske i paške čipke koje će se održati u Kneževom dvoru s početkom u 10 i 18 sati dok će u večernjem dijelu programa nastupiti klapa Kaše iz Dubrovnika. Zatvaranje festivala je u subotu, 25. lipnja u 20 sati koji će završiti podjelom zahvalnica sudionicima na glavnom gradskom trgu u Pagu te nastupom KUD-a Hrvatska čitaonica Selci Đakovački i nastupom mlađe grupe KUD-a Družina s početkom u 21 sat.
Na ovogodišnjem 11. Međunarodnom festivalu sudjeluju čipkarice iz šest zemalja; Bugarske, Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i Hrvatske čiji će se izložbeni eksponati moći pogledati u prizemlju Kneževog dvora za vrijeme trajanja festivala, u jutarnjim satima od 9.30 do 13.00 i večernjim satima 17.00 do 22:00 sata. Svi posjetitelji u istom vremenu moći će u gradu Pagu razgledati i Izložbu Paške čipke Društva paških čipkarica ‘Frane Budak’ u Galeriji paške čipke na Trgu Petra Krešimira IV, Izložbu Paške čipke u Benediktinskom samostanu, Izložbu crkvenog ruha u Zbornoj crkvi Marijinog Uznesenja, Izložbu fotografija Radivoja Pastorčića u Crkvi sv. Jurja i stalni postav Etno kuće KUD-a Družina u ulici sv. Marije te se upoznati sa bogatom kulturnom, vjerskom i tradicijskom baštinom Grada Paga.
S nekoliko arhivskih fotografija podsjetit ću na ozračje festivala održanog 2018. godine.
Na prethodnim su fotografijama čipkarice iz europskih zemalja u prizemlju Kneževa dvora na Trgu kralja Petra Krešimira IV.
Detalj z Galerije paške čipke Udruge paških čipkarica Frane Budak na istoimenom trgu.
Izložba tradicionalne dote (miraza).Paška kuća s karakterističnim kućnim i obiteljskim etno detaljima iz nekadašnjeg, ali i današnjeg života.Prikaz dijela izložaka na Stalnoj izložbi paške čipke u Samostanu časnih sestara benediktinki (gore i dolje).
