Paška priča o Ivanu Mirkoviću ( 2. dio )

Mirkovići su stara i jedna od najuglednijih plemićkih porodica  na Pagu. Prema povijesnim zapisima, u Pag su doselili iz nedalekog Baga (današnjeg Karlobaga) koncem 14. stoljeća. Tijekom vremena iz te prvotne obiteljske jezgre razvilo se mnogobrojno potomstvo.

Mirkovići su već u Bagu dobili prvu plemićku diplomu-povelju od kralja Sigismunda 1432. g., a u Pagu su dobili još tri plemićka naslova što ih svrstava u rijetke plemiće u Hrvatskoj koji imaju četiri diplome-povelje i dva rodoslovlja.

Iz te mnogobrojne porodice potekli su mnogi ugledni članovi, među kojima je bilo četrnaest javnih bilježnika, tri doktora prava, četiri zapovjednika galija-soprakomita, sedam svećenika, sedamnaest redovnica u samostanu benediktinki od kojih osam opatica, zatim načelnika, više učitelja, časnika te dva tvorničara.

Najstariji živući Pažani, među koje spada i moja majka Ruža (1935.), još se živo sjećaju proizvodnih pogona obitelji Mirković ondje gdje se dotiču današnje paške ulice, Zagrebačka, Podmir i Stjepana Radića, na lokaciji gdje je nekada bilo poduzeće Budućnost, a potom Zanatstvo i Komunalije. Ondje je bila tvornica konzerve, a na istom mjestu Mirkovići su proizvodili i vino vermouth. U gradu, na Katinama, u onoj zgradi jednokatnici u sklopu Mirkovićevih kuća, bio je motorni mlin za mljevenje žitarica, na usluzi stanovnicima Paga.

U spomenutoj knjizi Karlo Dragutin pl. Mirković piše da Mirkovići napuštaju Pag nakon 1900. godine. Neki prije, neki kasnije. Neke od njih sjećam se iz svog djetinjstva, iz šezdesetih godina prošlog stoljeća: gospođe Anke Mirković i njezinih sinova Nikše i Branka.

Mirkovići su se raselili diljem Hrvatske, Europe i svijeta. Među njihovim potomcima bilo je uglednih pojedinaca, profesora, inženjera, sportaša, upravitelja pošta, časnika, glazbenika.

Jedan od uglednijih članova obitelji Mirković bio je Ivan Mirković, slikar i kipar, profesor crtanja i likovne umjetnosti.

O njemu i njegovoj vezi s Pagom u sljedećim nastavcima.