Paška priča o Ivanu Mirkoviću ( 3. dio )
Ivan Mirković rodio se 17. listopada 1893. godine u Pagu, kao jedino dijete Josipa i Lucije rođene Pečarević. U rodnom gradu je pohađao osnovnu školu. Kad je imao dvanaest godina roditelji mu se sele u Split pa ondje nastavlja daljnje školovanje. Od 1909. do 1911. pohađa III i IV razred C.K. velike realke, a od 1911. do 1916. pohađa naizmjence Javnu dvoranu risanja i Strukovnu školu za kiparstvo na C.K. graditeljskoj, zanatlijskoj i umjetničkoj školi u Splitu. Među nastavnicima su bili slikar Emanuel Vidović i kipar Svetoslav Mihael Peruzzi.
Prvu svoju izložbu postavio je u dućanu Singer u Splitu, u kolovozu 1913. godine, što je bilo zabilježeno u novinama Il Dalmata.
Posvećen umjetnosti, Mirković se 1919. godine upućuje u Prag gdje do 1923. g. studira kiparstvo na likovnoj akademiji u klasi profesora Otakara Španiela. Ondje povremeno slika u ateljeu slikara Vlaha Bukovca.
Nakon povratka iz Praga Mirković se ženi s Danicom Stolica. U tom braku rođena je njihova kćerka Asja (kasnije udana Račić).
Mirkovićeva pedagoška aktivnost počinje 1923. godine. Radio je u mnogim splitskim školama kao učitelj vještina, pomoćni nastavnik dnevničar, a poučavao je crtanje i kaligrafiju.
Nakon smrti prve supruge Danice, u srpnju 1927., Mirković odlazi u Pariz gdje boravi od prosinca 1928. do konca veljače 1929. godine.
Godine 1933. sklapa novi brak sa Slavijom Vranković.
Od 1937. nastavlja svoj pedagoški rad u raznim splitskim školama kao učitelj vještina, obrtni učitelj, nastavnik crtanja i nastavnik prosvjetno-naučne struke.
Godine 1946. Ivan Mirković je jedan od sedamnaestorice umjetnika izabranih za redovne članove Udruženja likovnih umjetnika Dalmacije. To su bili prvi članovi Udruženja, osnovanog 25. studenoga 1945. godine u Splitu, čiji je sljedbenik Hrvatska udruga likovnih umjetnika u Splitu.
U vremenu od 1961. do 1963. godine Mirković se udružuje sa splitskim slikarima Nikolom Ignjatovićem, Ivanom Krstulovićem, Bartolom Petrićem i Milanom Tolićem, te kiparima Radoslavom Duhovićem i Andrijom Krstulovićem u grupu Novembar 1961. Zajedno izlažu do 1963.
Četiri godine kasnije, 1967., Mirković, zajedno s umjetnicima Ljubomirom Bašićem, Radoslavom Duhovićem, Antom Franičevićem, Andrijom Frankom, Antunom Gojakom, Lucijom Jelovac-Rizzi, Jokom Kneževićem, Božidarom Matasom, Krešimirom Mateljanom, Jakovom Pavićem, Alfredom Petričićem, Milom Skračićem, Antom Šitićem i Petrom Zrinskim, osniva grupu Mar. Zajedno izlažu do 1969. godine.
Split je cijenio svoga sugrađanina i njegovu umjetničku i stvaralačku aktivnost. Za izuzetan doprinos tijekom sedam desetljeća stvaralaštva u splitskoj kulturnoj sredini, Skupština općine Split dodijelila mu je priznanje za životno djelo, Nagradu oslobođenja. Bilo je to 16. lipnja 1980. godine.
U tom razdoblju nastaju njegovi posljednji radovi.
Ivan Mirković umro je 4. siječnja 1988. godine, u dubokoj starosti. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.
Nakon demokratskih promjena 1990. godine, Skupština općine Pag promijenila je nazive ulica u Pagu pa je jedna od ulica u povijesnoj jezgri grada, upravo ona u kojoj je rodna kuća našeg umjetnika, imenovana njegovim imenom.
U sljedećem nastavku: Kome je Mirković bio vjeran cijelog života?