U svibnju 1997. godine jednim sam tekstom u riječkom Otočnom Novom listu (urednik je tada bio Branko Šuljić) htio javnost podsjetiti na našega otočnog umjetnika i osobenjaka, Novaljca Ivana Palčića, priznatog slikara i pjesnika.

Rodio se u Novalji 25. studenog 1892., a umro je, također u Novalji, na današnji dan prije pedeset godina, 28. svibnja 1969. godine.

Među osobama prosvijećena duha i duše obdarene umjetničkom crtom što ih je iznjedrila Novalja, njemu nedvojbeno pripada posebno mjesto. Zato sam smatrao da obljetnicu rođenja treba iskoristiti i, prije svega, novaljsku javnost podsjetiti na njegov lik i djelo.

Pod konac spomenute godine navršavalo se 105 godina od njegova rođenja pa mi se učinilo da je to prava prigoda, tim više što je nakon smrti bio pomalo zaboravljen, ne samo na rodnom otoku nego i u domaćem likovnjačkom miljeu.

U spomenutom tekstu za Otočki Novi list podsjetio sam da je ime Ivana Palčića bilo zabilježeno u Likovnoj enciklopediji još za njegova života i izrazio nadu da će se i u njegovoj Novalji smoći volje, naći ljudi i osigurati materijalna potpora da se trajno i primjereno sačuva uspomena na njega.

Sugerirao sam neka spomenuta obljetnica bude povod da se s debele knjige, s njegovim imenom na naslovnici, raspuše prašina i da se nanovo ukoriči, dopunjena i sustavno obrađena, priča o čovjeku koji je to zaista zaslužio.

Moram priznati da je ovako napisan javni apel bio svojevrsni mamac jer do tada nije postojala nikakva knjiga o njemu.

U tridesetogodišnjoj novinarskoj praksi nije mi se baš događalo da mi se uslišaju javni apeli oko nečega ili nekoga, posebice u području kulture.

U slučaju Ivana Palčića dogodilo se, međutim, upravo ono što sam htio. Nakon objave teksta vrlo brzo je reagirao tadašnji novaljski gradonačelnik Ivan Dabo. Pri gradskoj upravi i u Matici hrvatskoj osnovan je odbor čija je zadaća bila pripremiti tiskanje monografije o našem slikaru. Najpozvanija osoba za taj zahtjevan zadatak bio je prof. Antun Travirka, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar iz Zadra, sveučilišni nastavnik na tamošnjem Filozofskom fakultetu, koji je zamolbu odbora sa zadovoljstvom prihvatio.

Nakon nekog vremena zamisao je ostvarena i Palčićeva 105. obljetnica rođenja bila je obilježena reprezentativnom monografijom.

Prof. Travirka dao je zaokružen prikaz života i rada Ivana Palčića i stručno ocijenio njegova likovna djela. (U monografiji je, omaškom, naveden 29. svibanj kao datum smrti. ) Ona su, ukratko, od izuzetne vrijednosti i nesumnjivog značaja za hrvatsku umjetničku baštinu.

Palčićeva osebujna umjetnička ličnost vrlo je zanimljiva, posebice zato što je pripadao umjetničkim boemskim krugovima Zagreba, Splita, Beča i Praga te je tako bio očevidac, a nerijetko i sudionik, mnogih prijelomnih trenutaka u kulturnom, društvenom i političkom životu Europe.

Ivan Palčić pripada onoj generaciji hrvatskih umjetnika i intelektualaca koja se počela formirati u vremenu neposredno prije 1. svjetskog rata i koja se u Zagrebu okupljala oko A. G. Matoša. U Zagrebu je studirao likovnu umjetnost kod Auera i Čikoša, a u Pragu kod Bukovca i Švabinskog. Prag je u to vrijeme bio pod jakim utjecajem avangardnih pokreta iz Pariza i Berlina. Utjecaji kubizma i ekspresionizma su dominantni, a formira se i hibridna varijanta kuboekspresionizam. U tim avangardnim kretanjima sudjeluje i Ivan Palčić. Jedan od njegovih najznačajnijih javnih nastupa početkom dvadesetih godina bilo je sudjelovanje na zagrebačkom Proljetnom salonu 1921. g.

Po svom likovnom izrazu Palčić je pripadao krugu slikara koji su promovirali tada najaktualnije likovne tendencije. Sredinom dvadesetih godina povukao se u Novalju i u tom razdoblju nastao je jedan potpuno nov opus, čitava galerija portreta, fizionomija i karaktera, rijetka u našem slikarstvu po svojoj širini i crtačkim metodama. Od 1950. do 1967. godine priredio je sedam samostalnih izložaba.

U monografiji je tiskan i izbor od  dvadesetak Palčićevih stihova.

Monografija je, po izlasku iz tiska, predstavljena javnosti najprije u Novalji, u travnju 1998., a potom, početkom svibnja iste godine, i u Zadru.

U Zadru je knjiga predstavljena na Filozofskom fakultetu. Tom je prigodom o slikaru Palčiću vrlo nadahnuto govorio zadarski likovni kritičar i publicist mr. Vinko Srhoj, ocijenivši monografiju do sada jedinim kompletnim pregledom njegove umjetnosti, a neki od akcenata autora monografije ujedno su i  prve stručno-kritičke prosudbe o dijelovima ovog opusa.            

Monografiju su obilježila i dva značajna priznanja.

U lipnju 1998. godine na šestoj Glavnoj skupštini Matice hrvatske u Zagrebu bile su dodijeljene Matičine nagrade, među kojima, osim za književnost i znanost, i Zlatne povelje za tiskane knjige u okrilju Matičinih ogranaka.

Jedna od Zlatnih povelja dodijeljena je upravo Matici hrvatskoj Novalja za monografiju Antuna Travirke Ivan Palčić. Bilo je više nego ugodno pročitati tu vijest na stranicama Slobodne Dalmacije u broju od 14. lipnja 1998. g.

Iste godine, 16. studenog, u Zadru je, u Znanstvenoj knjižnici, upriličena tradicionalna izložba Izdavaštvo i tiskarstvo zadarskog područja u prošlih godinu dana. Na toj su izložbi bila pokazana 82 nova naslova knjiga, časopisa, publikacija, monografija i drugih izdavačkih vrsta. Kao najvažnija djela među njima proglašene su – prema vijesti Hine objavljene u Novom listu 17. studenog – fotomonografija Ivan Palčić Antuna Travirke i monografija Sto godina zadarske gimnazije – pobjeda hrvatskog jezika autora Pavla Jerolimova!

U trenutku kada sam javno predložio pripremu monografije, nisam znao da je već odavno monografiju o Ivanu Palčiću trebalo objaviti i to u Zadru. Ideja je bila pokrenuta 1966. godine, dakle još za slikareva života, a povod je bio taj što je Ivan Palčić poklonio Galeriji umjetnina Narodnog muzeja u Zadru sva 44 rada izlagana na samostalnoj izložbi u Gradskoj loži u veljači te godine, a kasnije i izbor svojih najvrjednijih 200 ostvarenja.

Do toga, u međuvremenu, ipak nije došlo.

Antun Travirka podrobnije o tome piše u uvodnom tekstu u monografiji. Navodi i razloge zbog čega se ideja nije realizirala, odnosno zašto Galerija umjetnina nije oživotvorila svoju obvezu prema našemu slikaru. Prema njemu, osnovni razlog bio je nedostatak je novaca.

Ovdje moram spomenuti još nešto. Na predstavljanju monografije u Zadru gradonačelnik Ivan Dabo bio je najavio i obradu Palčićevih pjesničkih radova te utemeljenje galerije. Knjiga njegovih pjesama do danas nije tiskana, a umjesto galerije, Grad Novalja je u Dalmatinskoj ulici, na mjestu nekadašnje butige obitelji Palčić, u kojoj je s one strane pulta često znao biti i Ivan Palčić, sagradila gradsku knjižnicu koja nosi njegovo ime.

Napomena: Drugi dio teksta objavit ću za nekoliko dana.