U Zadru je 26. veljače ove godine u 62. godini preminuo Damir Badurina iz Jakišnice na našem otoku. Bio je dugogodišnji i težak bolesnik.
Vjerujem da će ga mnogi otočani, i ne samo oni, pamtiti kao autora vrijedne knjige Lunjski libar (Ogranak Matice hrvatske u Novalji i Grad Novalja, 2012.).
Lunjski libar je opsežna monografija o poluotoku Lunu, onom dijelu otoka Paga koji se proteže otprilike dvadesetak kilometara od Novalje do rta Lun, u smjeru otoka Raba.
Knjiga je napisana prema zapisima o. Odorika Badurine, franjevca (1896. – 1969.) također otočanina s toga područja, ali i drugim pisanim i usmenim izvorima, što je autor naznačio na naslovnici knjige.
U knjizi se redom donose podatci o povijesti otoka Paga i poluotoka Luna, o geografskom položaju, o vjeri i sakralnim lokalitetima, gospodarskim djelatnostima, stanovništvu župe Lun, naseljima u toj župi te uvjetima života na Lunu. Knjiga sadrži mnogo zanimljivih podataka o Lunu i Lunjanima, pored ostaloga o lunjskim prezimenima, odnosno rodoslovljima te lunjskim tragedijama.
Ilustrirana je mnogobrojnim fotografijama iz prošlih vremena i suvremenoga doba.
Damir Badurina rodio se 4. siječnja 1959. godine u Rabu. Osnovnu školu završio je u Jakišnici a srednju Pomorsku školu brodostrojarskog smjera u Bakru. Potom je, do 2007. godine, plovio na brodovima Jugolinije, Slobodne plovidbe Šibenik i Jadrolinije, najprije kao pripravnik stroja a kasnije i kao upravitelj stroja. Bio je oženjen i otac dvoje djece, kćerke i sina.
Prvotna mu je namjera bila, kako sam ističe na početku knjige, da kao zaljubljenik Luna, njegovih ljepota, ljudi i običaja, o svemu tome, ali i o prezimenu Badurina, zapiše nešto za sebe i za svoju djecu. No, što je više istraživao to je više snažila želja i namjera da dublje i opsežnije zahvati u materiju života Luna kroz prošlost pa sve do suvremenog doba.
Bolest s kojom se suočio prerano učinila ga je teškim bolesnikom s mnogo slobodnog vremena.
U poslu kojega se prihvatio imao je relevantnog poticatelja. Štoviše njegov je uzor bio očev mu stric o. Odorik Badurina, franjevac, koji je napisao Kroniku Luna koja je ostala u rukopisu, sačuvana u obitelji autora.
Uzgred, nije to jedino što je o. Odorik Badurina napisao, no o tome se više može doznati u Enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Kronika Luna napisana je u šest svezaka. Prva tri sveska obuhvaćaju kroničke zapise o domaćim i svjetskim događajima od 2000. godine prije Krista do 1946. godine poslije Krista. Ostala tri sveska enciklopedijska su djela o mnogim temama, jezikoslovnim, prirodoslovnim, društvenim, kulturnim, religioznim i mnogima drugima.
Upravo je Kronika bila, navodi Damir Badurina, njegova zvijezda vodilja i glavni temelj na kojemu je iznikla njegova knjiga.
Posebno je bio motiviran dvjema pobudama.
Osjetio je potrebu da mora izvršiti rodbinsku obvezu da velebno djelo svoga prastrica o. Odorika sažme, dopuni i uradi da se ono objavi na slavu i čast pokojnog autora i na korist svih čitatelja, u prvom redu Lunjana ali i svih onih koji poštuju i vole Lun, otoke Pag, Rab, Krk, Lošinj i Cres, i cijelu Hrvatsku.
Drugo, događalo se da su rukopise o. Odorika koristili mnogi, nehotice – kako precizira Damir – i zlorabili pa mnogo toga pripisivali u vlastitu zaslugu. Upravo je zato uz naslov Lunjski libar istaknuto da je napisan prema Kronici o. Odorika Badurine i drugim pisanim i usmenim izvorima.
U recenziji knjige dr. sc. Josip Faričić, sveučilišni profesor iz Zadra pored ostaloga je zapisao:
Knjiga Lunjski libar Damira Badurine zacijelo predstavlja značajan doprinos proučavanju zavičajne prošlosti Luna ali i cijeloga otoka Paga. Djelo odražava autorovu veliku ljubav prema rodnom kraju bogate prirodne i kulturne baštine. Iscrpan sadržaj Lunjskog libra umnogome je upotpunio postojeće spoznaje o sjevernom dijelu otoka Paga koji se razvijao na dodiru rapskoga i paškoga otočnog sustava. D. Badurina s pravom ističe veliko značenje geografske osnove razvedenoga poluotočnoga prostora te povijesne veze s gradom Rabom. Osobito je dragocjen detaljan pregled lunjskoga gospodarstva u kojemu su poglavitu ulogu imali stočarstvo, maslinarstvo i ribarstvo, dok su u novije vrijeme te djelatnosti upotpunjene turizmom.
A Josip Baričević, franjevac, glavni urednik knjige i suradnik za lunjska prezimena, sažimajući svoje dojmove o knjizi i autoru u Riječi glavnog urednika zapisao je, uz ostalo, i ovo:
Tako se dogodilo da se pranećak o. Odorika svojim Lunjskim librom istodobno očituje vjernim sljedbenikom i kreativnim nasljednikom svoga prastrica. Time se potvrđuje evanđeoski izričaj da učenik nije nad učiteljem, ali i općeljudsko i duhovno-pedagoško načelo da se kakvoća učitelja mjeri upravo po tome je li omogućio učeniku da ga u mnogočemu nadvisi.
Damir Badurina je nedostatak formalne naobrazbe u ovako zahtjevnom poslu uspio nadrasti snažnom voljom i znalačkim odabirom suradnika koji su mu pomogli da uspije ukoričiti autorski rad trajne vrijednosti.
U svakom slučaju, u nizu publicističke zavičajne literature knjizi Damira Badurine svakako pripada istaknuto mjesto. Može biti poticajan primjer za slična autorska postignuća i u drugim sredinama na našem otoku.