Na nedavnoj izložbi Novaljski press spomenar u Gradskoj vijećnici Ivan Palčić u Novalji bilo je izloženo je tridesetak kopija mojih novinskih tekstova (crtica, zapisa, razgovora i osvrta), napisanih  od 1975. do 2020. godine i objavljenih u dnevnim novinama, Novom listu, Vjesniku i Večernjem listu.

Pisao sam o domaćim  ljudima s područja grada Novalje koji su po nečemu svojem specifičnom – pozitivnom, vrijednom, nesvakidašnjem – zapeli novinaru za oko, zaslužili pozornost javnosti pa su, kako se to znalo reći,  dospjeli u novine.

Među njima je bio i jedan stranac, poznati njemački novinar Sepp Scherbauer.

Njega i njegovu suprugu Gittu upoznao sam koncem rujna 1989. godine, u Novalji, na skromnoj svečanosti upriličenoj u ondašnjem hotelu Liburnija poduzeća Turist.

Turistički savez Jugoslavije (bivše države koja je u to vrijeme već sigurno koračala putem bez povratka) gospodinu Scherbaueru dodijelio je plaketu za pedesetogodišnju turističku vjernost Novalji. Priznanje mu je uručio Eduard Galić Ero, poznati zadarski turistički djelatnik i novinar, u nazočnosti domaćina iz Turista, direktora Ivana Vidasa i njegovih najbližih suradnika.

Evo što sam nakon svega zabilježio u kraćem razgovoru s g. Scherbauerom i njegovom suprugom gđom. Gittom. Tekst je bio objavljen u Novom listu.

Ovdje je samo kratko prilagođen sadašnjem vremenu.

Danas, 33 godine nakon toga, čini mi se zanimljivim podsjetiti na protekla vremena, neke druge običaje i obrasce kojima su se turisti onih davnih dana priklanjali ljetujući u Novalji.

Živite na najljepšem mjestu na svijetu – uvjeravao je, moju suprugu Margaretu (koja je prevodila s njemačkog) i mene, na kraju razgovora o pedesetogodišnjoj vjernosti Novalji. Novalju doživljavam kao svoju drugu domovinu. Ja sam naprosto inficiran Novaljom, bio je izričit g. Scherbauer!

          Nije krio zadovoljstvo zbog dodijeljene mu plakete Turističkog saveza Jugoslavije za taj neobičan jubilej i zbog pažnje koju su mu  tim povodom ukazali novaljski domaćini.

        To je previše – bio je skroman. – Ljudi su vaši jako, jako gostoljubivi. Turizam je tu donio različite kulture. Ali, znate, bilo je najljepše u ono vrijeme kad je jedna bila blonda i jedna crna djevojka. Ipak, razumijem promjene koje su neminovne.

          Gospodin Sepp Scherbauer (1920.), novinar i publicist iz zapadnonjemačkog grada Reutlingena, tih dana već u sedmom desetljeću života, prvi put je došao u Novalju kao turist 1939. godine. No, to nije bio i njegov prvi dolazak u ondašnju Jugoslaviju. Još 1930. godine, s majkom Paulom i bratom Willijem, ljetovao je u Loparu na Rabu.

          Bilo nam je prekrasno – prisjećao se tih dana. – U toj uvali bilo je samo pet šatora, uz nas su još bile tri obitelji iz Beča,  a iz Berlina Rudolf König, poznati konstruktor izvanbrodskih motora, sa svojima. Sjećam se tadašnjih cijena: jedno jaje jedan pfennig, litra vina dvadeset pfenniga. Cijene su nam bile bitne, jer je majka primala malu penziju. Bila je udovica. Otac je umro u tridesetoj godini.

          Sljedećih devet godina Sepp Scherbauer štedio je svaki pfennig da bi 1939. godine, u kolovozu, sa 150 maraka u džepu, mogao ponovo poći u Jugoslaviju. Tom prigodom odlučio se za otok Pag, jer je u to vrijeme, u Münchenu naišao na propagandni prospekt o našem otoku.

          Putovao je vlakom do Rijeke, a odatle parobrodom u Novalju.

           Svakako sam morao ostati najmanje tri dana jer je parobrod u Novalju navraćao svaki treći dan.

          Nasuprot obale uz koju je parobrod pristajao bila je kuća s natpisom Restauracija i hotel Jugoslavija, vlasništvo Milice i Vida Škunce. U hotelu su bila  tri kreveta! U Novalji je tada radio još jedan pansion, vlasništvo obitelji Markovina, zvao se Jadran i imao je dva kreveta!

          Scherbauer je odsjeo kod obitelji Škunca.

          Škunca je imao krevet više, no Markovina je, pak,  imao prekrasnu kćerku Grozdanu, koja se mladome Seppu dopala na prvi pogled. U Jugoslaviji je ljetovala i Pavica Wolf, kći prof. Wolfa sa zagrebačkog Tehničkog fakulteta. Znala je njemački pa je uz njenu pomoć prebrodio jezičnu barijeru.

          Pavica je bila crnka, Grozdana blonda.

          Scherbauer je u Novalji ostao puna četiri tjedna!

          Ispričat ću vam jednu zanimljivost. Pavica je u Novalju došla poslije propagandne poruke koju je čula u jednom od zagrebačkih kazališta. Bila je na nekoj predstavi u kojoj se i pjevalo. U pauzi, publici su rekli da pjevač, koga slušaju te večeri, tako dobro pjeva jer je na godišnjem odmoru bio u Novalji!!!

          Doista zanimljiva propagandna dosjetka!

          Sve je bilo tako nepatvoreno, prirodno, čisto. Prekrasna priroda, obilje svježe ribe. Grozdana je imala jedrilicu, vinograd… Naučio sam tada i nešto hrvatskih riječi, na primjer, gospođo, želim ruku vaše kćeri. (Nasmijao se.)

          Nije teško pogoditi da su te riječi bile namijenjene Grozdaninoj majci.

          Kad je odlazio iz Novalje, Grozdana ga je otpratila čak do Rijeke, otputovavši s njim parobrodom.

          Poslije ratnog vihora (1939./1945.), Sepp Scherbauer ponovo je došao u Novalju. Krajem pedesetih godina pridružila mu se i današnja supruga gospođa Gitta Wojtyna.

          Nakon rata bio je seljak, bavio se zemljom. No, onda je naučio pisati na pisaćem stroju, a kako je imao urođenog smisla za pisanje, počeo se javljati za novine. Godine 1950. postao je profesionalni novinar. U početku je pratio uglavnom sport. Dvije godine kasnije zaposlio se na radiju.

          U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri objavio je desetak tisuća članaka, isto toliko radio priloga i dvije stotine tv-emisija. Naročito je bio ponosan na nagradu Theodor Wolf, jedinu literarnu nagradu za sportske teme, koju je dobio 1964. godine za razgovor s boksačem Cassiusom Clayem (odnosno Muhamedom Alijem). Objelodanio je i knjigu od naslovom Prominente im Profil, knjigu o poznatim ličnostima s kojima je razgovarao, a među kojima su, osim spomenutog boksača, bili dr. Bruno Kreisky, austrijski političar i kancelar, Thor Heyerdahl, norveški etnograf, pustolov, pomorski biolog i antropolog, Anneliese Rothenberg, njemačka operna pjevačica, sopranistica, Max Schmeling, njemački boksač i mnogi drugi.

          Kao novinar i turist Sepp Scherbauer proputovao je cijelu Europu (osim Portugal i Albanije) te bivšu Jugoslaviju. U Travnik ga je, na primjer, odvuklo poštovanje prema književniku Ivi Andriću. Iz ranih pedesetih godina pamtio je  generaciju sjajnih splitskih sportaša, nogometaša Hajduka, vaterpolista, plivača. O njima je pisao u njemačkim novinama, a nekima je organizirao turneje po zapadnonjemačkim gradovima.

          Na svim putovanjima po bivšoj državi, Novalja je bila neizbježna stanica. Obitelj Škunca, Milica i Vide, sin Franjo i snaha Marijica, pjesnik i ugostitelj Boris Palčić-Caskin, izleti pješice do Caske, janjci na ražnju, dobra rakija, vino, riba.

          “U ta tri tjedna ništa osim jesti, spavati, piti i plivati”, zapisala je u jednoj reportaži o Novalji pod naslovom “Morski psi i niske cijene” Scherbauerova supruga gđa. Gitta.

          Toga davnog rujna 1989. godine, u smiraj turističke sezone, rastali smo se uz njegovu želju: želim još puno susreta u idućih pedeset godina!

Nakon toga u Novalji sam ga sreo još samo jedanput.

G. Sepp Scherbauer umro je 2002. godine.