Sinoć, u nedjelju, 7. kolovoza, u Galeriji ERA u Novalji, otvorena je posljednja ovogodišnja izložba pod nazivom Murali. Postavljeno je petnaestak izložaka, murala, predložaka za murale i fotografije murala, autor kojih je vlasnik Galerije arhitekt Dominik Kunkera. Posebna je zanimljivost tog događaja što je upriličen na dan kad je g. Kunkera navršio 96. godinu života, a Galerija 34. obljetnicu otvorenja i kontinuiranog rada.
Rođendansko ozračje osjetilo se i u nastupima trojice Kunkerinih dugogodišnjih prijatelja i suradnika koji su, na početku, biranim, toplim riječima publici predstavili autora. Aleksij Škunca, Damir Fabijanić i Željko Zubović, svaki na svoj način, istakli su izniman značaj njegova radnog i stvaralačkog opusa tijekom posljednjih sedam desetljeća i velik doprinos probitku Novalje koja je, tijekom tih godina, iskoračila u novi svijet i uspjela doseći zavidnu razinu gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja te respektabilnu demografsku revitalizaciju.
Uvodne riječi govornika svojim nastupom i pjevanjem domaćih pjesama na kanat začinili su pjevači Jure Samaržija i Goran Vidas.
Dominik Kunkera je u svom nastupu publici nastojao približiti značaj murala kao specifične likovne tehnike čije početke i vrijedne primjerke nalazimo u dalekoj povijesti ljudskog roda. Budući da je po svom osobnom habitusu i likovni umjetnik, ogledao se i sâm u izradi murala pozvavši publiku da, nakon što pogleda izložbu, ne bude previše kritična jer će, kako je rekao, morati raditi nove! To je publika popratila sa simpatijama i pljeskom.
Ovo je prvi put da Kunkera izlaže murale u svojoj Galeriji.
Mural (latinski muralis: zidni), je likovna kompozicija na zidu, većih, nerijetko i monumentalnih razmjera, primjerice freska ili mozaik. Može se vidjeti na vanjskim zidovima javnih ustanova, najčešće na pročelju. Može ukrašavati i veće površine unutarnjih prostorija također u javnim ustanovama, ali i privatnim zgradama. Mural, od prilike do prilike, može biti izrađen i na posebnom materijalu, ali svakako s namjerom da bude na zidu. Autori murala najčešće slikaju socijalno-političke, povijesne i revolucionarne prizore, no među njima se mogu naći i prikazi posve drugačijih tema i inspiracija. Svjedoče tome i Kunkerini murali na izložbi.
C r t o p i s i
Dominik Kunkera je veliki putnik i rasni crtač.
U uvodnom eseju monografije Crtopisi Dominika Kunkere (Ogranak Matice hrvatske Novalja, Grad Novalja, Novalja 2007.) ,podijeljenog na nekoliko analitičkih odjeljaka, Crtež je apstrakcija, Crtež je kreacija, Crtež je umjetnost, Crtež je putovanje, Crtopisi, Strukture, Vrijeme crtopisa, Đuro Vanđura ističe na početku da je crtež apsolutni medij i žanr čovjekova stvaralaštva. Sve osim crteža što čovjek radi i stvara usporedivo je s nečim u svijetu oko nas, a samo je crtež od čovjeka, kod čovjeka i za čovjeka. Crtež postoji samo na poljima ljudskog rada i kreativnosti i nigdje više na svijetu. Priroda i sav okoliš koji nas okružuje i kroz koji hodimo zna za boje, sjene, plohe, volumene, prostore punog i praznog, svjetla i tame, samo nigdje nema, nigdje ne postoji crta ili linija. Svemir ne zna što je to crta. Ona se pojavljuje i egzistira jedino u čovjekovu radu, samo u njegovoj ruci s priručnim materijalima, priborima i alatima.
Različiti putnici na različite načine nastoje upamtiti svoja putovanja.
Kunkerin je običaj na putovanjima crtati pa su crteži ti koji ostavljaju trag u sjećanju. Kao svojevrstan pandan putopisima Kunkera ih zove crtopisima.
U njegovoj se arhivi namnožilo sedamdesetak bilježnica/knjiga s mnoštvom crteža nastalih na mnogobrojnim putovanjima diljem svijeta, individualnim, obiteljskim ili skupnim, na raznim relacijama, spontano, u hodu. Crteži su nastajali uzgred, kao dio svojevrsne komunikacije između autora i elemenata u okolini koje je oko zapazilo, pa krajnji rezultat i nije bilo samo puko prenošenje (likovne) faktografije već rezultat dijaloga između detalja i cjeline.
Bitni zajednički nazivnik u Kunkerinim crtopisima, piše Vanđura, jest vrijeme putovanja. Svaki crtež implicitno sugerira vrijeme, odnosno trajanje hodanja, stajanja, sjedenja ili vožnje. Struktura crteža nabijena je vremenom stvaranja i trajanja po sebi, pa na konkretnom crtežu ne samo da znamo gdje smo i kada smo nego i koliko je dugo vlak stajao na peronu.
Mural Crtopisi, dugačak oko 5 m, svojevrsni sažetak svih onih sedamdesetak bilježnica/knjiga, nastao je kao kompozicija nakon strpljivog rada fotografa koji je fotografirao pojedinačne crteže.
Fotografije: Foto copyright IVO PALČIĆ dp.
Sinoćnja izložba bila je svojervrsna uvertira za ono što će se dogoditi večeras, u ponedjeljak, 8. kolovoza u Kulturnom centru Gozdenica.
Svi koji ovo pročitate smatrajte se pozvanima na predstavljanje knjige.