Paška priča o Ivanu Mirkoviću (6. dio)

Poznato je da je Split grad duha i duhovnosti, sredina na poseban način naklonjena humoru i demonstraciji  humora.

U kontekstu ove priče o Ivanu Mirkoviću tome su dokaz, s jedne strane, humoristični listovi koji su izlazili u Splitu, od prvog Duje Balavca (1908. g.) pa poslije Duje Brbljavca, Groma iz vedra neba, Udice, Pometa, Ježinca i Berekina i drugih, a s druge strane, toj vrsti stvaralaštva i ozračja dali su i mnogi splitski likovni umjetnici svojim mnogobrojnim karikaturama.

U listovima su svoje karikature objavljivali Ante Katunarić, Emanuel Vidović, Virgil Meneghello Dinčić.  Zahvaljujući njihovim prilozima malo se humorističkih listova u Europi moglo pohvaliti takvom kvalitetom karikatura. Njima su se kasnije svojim karikaturama pridružili Anđelo Uvodić, Milan Tolić, Petar Mitrović, Antun Zuppa, Zvonimir Rakamarić (još jedan Pažanin? op. I. P.) i drugi slikari koji su s mnogo uspjeha njegovali društvenu i političku karikaturu.

Izložbe karikatura, koje su se počele priređivati poslije Prvog svjetskog rata, izvanredno su bile primljene kod splitske publike.

U svom bogatom stvaralačkom opusu i naš je Ivan Mirković osobitu popularnost stekao mnogobrojnim karikaturama u crtežima i skulpturama kojima se počeo baviti vrlo rano. Karikature je radio u akvarelu, crtežu i glini koju je lijevao u gipsu (sadri) i zatim ju bojao.

Već 1919. godine prve karikature izložio je na izložbi društva Medulić, zajedno s drugim umjetnicima iz Dalmacije.

Godine 1928. priredio je čak dvije samostalne izložbe karikatura: jednu u Salonu Galić, krajem siječnja te godine, a drugu, kasnije, u jesen, u dućanu Ševeljević na Narodnom trgu.

Izložba u Salonu Galić, (to Mirkovićevo uranjanje u medij karikature, kako piše Iris Slade u već ranije navedenom katalogu monografske izložbe u Galeriji umjetnina u Splitu), izazvala je veliko iznenađenje splitske publike i kritičara s obzirom na javnu predodžbu o umjetniku, koja je očigledno isključivala tu mogućnost.

 Bilo je izloženo stotinu i deset karikatura u akvarelu i jedna karikatura-skulptura. Izložbu je vidjelo skoro tisuću posjetitelja, što je bila i ostala nedostižna brojka mnogim izlagačima u Salonu.

U kritičkom osvrtu na izložbu, književnik i publicist Ćiro Čičin Šain zapisao je pored ostaloga: Izlaže onaj tihi i skromni naš g. Mirković, za koga nismo do sada znali da nam umije da priredi jedno takvo iznenađenje: izložbu svojih karikatura u punom raspoloženju karnevalskog raspojasa.

Godine 1937. priredio je još jednu samostalnu izložbu. U prostorijama Plivačkog kluba Jadran izložio je Ljepotice Splita u karikaturi.

Poslije Drugog svjetskog rata Mirković je priredio dvije izložbe, jednu 1958., a drugu deset godina kasnije, 1968. godine.

Mirković je bio vrlo produktivan u izradi karikatura. Na izložbama je postavljao, u pravilu, više od stotinu izložaka. Njegove su karikature bile dobrohotne, načinjene s namjerom da zabave, a ne da izruguju ili vrijeđaju osobe. Bio je usredotočen na karakteristična obilježja vanjskog izgeda, ne zadirući u intimu svojih modela.

Odgovarajući na pitanje novinara Slobodne Dalmacije, u prigodi izložbe postavljene u ožujku 1958. godine, o tome kako uspijeva portretirati toliki broj građana, odgovorio je:

Svakako da je to obiman rad, ali vjerujte da ga nisam izveo naprečac. Naš Split nije više mali provincijski gradić, nego grad pun dinamike i pokreta, ali ipak neke stare dobre navike njegovi građani su sačuvali i predaju ih kao tradiciju novom stanovništvu. I u ovom današnjem Splitu svi se mi uglavnom međusobno poznajemo i srećemo se svakodnevno na jednom od naših omiljenih sastajališta: na rivi i pjaci ili u kavani. Ima već godinu dana kako revnosnije izlazim iz kuće s blokom u džepu i gledam, studiram svoje klijente i crteži se nižu…

Deset godina poslije Mirkovićeve smrti, Muzej Grada Splita priredio je skupnu izložbu pod nazivom Stoljeće karikature u Splitu.

Na izložbi su bili pokazani radovi Antuna Zuppe, Davora Štambuka, Krune Mateljana, Jakova Pavića, Joke Kneževića, Tončija Keruma, Joze Vrdoljaka, Milana Tolića, Virgilija Meneghella Dinčića i drugih.

 Ivan Mirković bio je zastupljen sa dvanaest radova, mahom u gipsu.

Osim radova slikara bili su izloženi i primjerci humorističnog tiska, časopisa i knjiga.

U sljedećem nastavku: Što je Meštrović poručio Mirkoviću?