Izložbom Stare priče, nove priče, novaljska Galerija Era označila je početak ovogodišnjih ljetnih izlaganja u utorak navečer, 14. lipnja.
U manjoj prostoriji izložene su četiri reprodukcije poznatih motiva, starinski kvadri (uramljene slike) koje prikazuju važne događaje hrvatske povijesti. Njima je pridružena jedna fotografija iz Belgije, također starija od jednog stoljeća.
Obraćajući se nazočnima, Dominik Kunkera, vlasnik galerije, evocirao je uspomene na te kvadre.
U obiteljsku kuću donijeli su ih davnih dana, prije više od stotinu godina, njegovi stričevi kao poklon svom bratu, a kako kuća nije obilovala prostorom na koji bi se slike objesile, dospjele su onamo gdje je bilo moguće – u sobu u kojoj je spavao mali Dominik.
Najuzbudljivija su, rekao je, bila jutarnja buđenja, vizualni kontakt i svojevrsno komuniciranje s detaljima na slikama. Ne znajući stvarnu faktografiju tog likovnog rukopisa, njegova je dječja mašta, ničim ograničena, producirala svijet raznovrsnih bajki.
Kako je vrijeme odmicalo, naš domaćin na izložbi rastao i sazrijevao, bajke su se sve više rasplinjavale. Iz onoga što zovemo školovanje, znanje, iskustvo, izranjali su obrisi koji su se postupno oblikovali u čvrstu konstrukciju na kojoj je odrasli čovjek, u međuvremenu diplomiravši arhitekturu, one slike iz djetinjstva nalazio u svom životu, na drugačiji način.
Priča o fotografiji dio je njegove belgijske valiže (kufera) donesene iz te zemlje u kojoj se našao kao mladi arhitekt na jednom projektantskom zadatku i, kako to nerijetko biva, ostao čitav radni vijek.
U centru Bruxellesa, gdje je živio i radio, jednom je zgodom sudjelovao u rekonstrukciji neke stare kuće. U njoj se našla i spomenuta fotografija. Snimljena je 1919. godine. Prikazuje skupinu vojnika, belgijskih domoljuba, koji su okupljeni na obuci da bi mogli pružiti otpor neprijatelju, Nijemcima koji su, u to vrijeme, njihovu zemlju okupirali i pregazili.
Između hrvatskih kvadrov i fotografije iz Bruxellesa struji simbolička povezanost što izvire iz povijesnih okolnosti u kojima su se, tijekom vremena, našle obje zemlje, svaka na svoj način.
Gledano iz osobne točke motrišta, tom je fotografijom, opet na simboličan način, Dominik Kunkera pokazao čvrstu vezu između dviju životnih sredina, one u kojoj je potekao i s kojom je cijeli život ostao čvrsto vezan te one koja ga je svojedobno prijateljski primila i pružila mu priliku da se afirmira kao stručnjak i umjetnik, kao lojalan građanin i čovjek.
U većoj prostoriji postavljeno je sedamdeset izložaka formata 50×50 cm. Riječ je o eksponatima autorâ koji su u Galeriji izlagali tijekom više od trideset godina djelovanja, a izrađeni su na zamolbu vlasnika da budu poseban dio njezina ukupnoga fundusa i specifična iskaznica te privatne ustanove koja je obilježila likovni život Novalje.
Među izlošcima ima radova izrađenih u različitim likovnim tehnikama, ali i fotografija.
Galerija je otvorena 6. kolovoza 1988. godine. Od tada do danas u njoj su izlagala najuglednija imena hrvatske likovne scene, poput Zlatka Price, Vilima Svečnjaka, Grete Vizler, Matka Trebotića, Vatroslava Kuliša, Damir Fabijanića, Fadila Hadžića, Miroslava Šuteja, Vasilija Josipa Jordana, Vaska Lipovaca, Ede Murtića, Đure Sedera, Nikole Reisera, Dubravke Babić, Dimitrija Popovića, Nade Žiljak, Mersada Berbera…
Galerija je ugostila i niz manje poznatih imena kao i lokalne umjetnike, među kojima su bili, primjerice, Branka Ćetković, Mladen Peranić, Ante Zubović, Frane Gligora, Rajko Vukomanović, Ankica Peranić, Ivo Škunca, Vinko Maržić, Zdravko Matković, Anton Dabo Kirin, Marina Badurina, Ana Gezi …
U Galeriji je svoje crtopise izlagao i sâm vlasnik.
Eksponati poredani pravilno u niz, kojeg tek na dva mjesta prekida raspored zidova, predstavljaju svojevrsnu vremensku crtu, lentu vremena Galerije iz kojeg se može iščitati njezin osobni identitet.
Dominik Kunkera po zvanju je arhitekt, a po unutarnjoj vokaciji umjetnik. Ta je karakteristika njegova osobnog habitusa došla do izražaja u profesionalnom angažmanu jednako kao i u likovnoj aktivnosti kojoj je bio naklonjen.
Svoj je autorski trag ostavio diljem svijeta, a u Novalji je mnogobrojnim konkretnim rješenjima, projektima, sugestijama, intervencijama na mnogim objektima i javnom prostoru pokazao svoje poimanje graditeljstva, funkcionalnosti i likovnosti te uopće kulture stanovanja.
Istaknuo je to te večeri na svoj način i Dražen Peranić, ravnatelj Kulturnog centra Gozdenica u Novalji, koji je izložbu proglasio otvorenom.
Galerija Era dugo je godina bila središnja kulturna ustanova u Novalji. Postala je mjestom okupljanja najuglednijih imena domaće likovne scene, žarište nesvakidašnjih događanja, drugačijeg duhovnog ozračja i smislenijeg načina življenja. Po učinku i odjeku onoga što se u njoj događalo (a likovne izložbe su bile najbrojniji, ali ne i jedini događaji), Galerija je dala doprinos brisanju one (nevidljive) crte koja odvaja sredine bogate kulturnim zbivanjima od tzv. provincije.
Izložba ostaje otvorena do 15. srpnja ove godine. Može se pogledati svakog dana u večernjem terminu od 20 do 22,30 sati.
