Zahvale

Iza mene su dva lijepa događaja.

Tijekom proteklih desetak dana moju novu knjigu PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu predstavili smo javnosti najprije u Pagu, u subotu, 02. studenoga a potom i u Zadru, u petak, 08. studenoga.

Htio bih se ovom prilikom zahvaliti svima koji su mi omogućili da se predstavljanja organiziraju kao i svima koji su mi pomogli u  realizaciji:

Gradu Pagu i gradonačelniku g. Anti Fabijaniću na pruženoj prilici da predstavljanje bude u Kneževom dvoru.

Narodnom muzeju u Zadru i gđi. Jasenki Lulić Štorić, voditeljici Etnološkog odjela, što su mi pružili priliku da gostujem u Zadru, u Gradskoj loži.

Gđi. Nedi Oros, predsjednici Udruge paških čipkarica „Frane Budak“ i gđi. Ivanki Benzia, predsjednici Karnevalske udruge “Markova kumpanija”, što su sudjelovale u predstavljanjima.

Gospođama Ivanki Govorčin i Jelici Bukša što su predstavljanje u Pagu začinile slasnim paškim delicijama, pandešpanjom i štrikama.

G. Elvisu Šmitu i g. Rajku Peraniću što su riječju i fotografijama u internetski prostor plasirali informaciju sa skupa u Pagu.

G. Branimiru Maričeviću što je, prije samih predstavljanja, informaciju o mojoj knjizi plasirao na svom blogu Iskonski Pag.

Sestri Katici i njezinom zetu Marku što su informacije o predstavljanjima prenijeli na društvene mreže.

Članovima najuže obitelji, supruzi Margareti, kćerki Ivani, njezinom zaručniku Filipu, bratu Franču i njegovoj supruzi Marijani, na svemu što su učinili, od slastica do lijepih fotografija, od pripreme prostora i pospremanja do uskakanja kad je, na trenutak, zaškripalo.

Zahvaljujem se i publici koja je nazočila događajima u Pagu i u Zadru, a posebno onim ljudima koji su mi izravno i putem društvenih mreža uputili čestitke i bilo koji drugi znak potpore.

Zahvaljujem se i svim zadarskim medijima koji su predstavljanje knjige u Zadru najavili i o svemu izvijestili.

Crno bijele fotografije sa predstavljanja u Pagu snimio je moj brat Franči, a fotografije sa predstavljanja u Zadru prenesene su sa stranica Narodnog lista. Snimio ih je kolega Pero Livajić.

Ivanka Benzia
Neda Oros
Slijeva: šogorice Margareta i Marijana Palčić.
Slijeva: Jelica Bukša, Ivanka Govorčin i Borka Fabijanić.
Ivana i Filip
Don Dario Tičić i autor knjige.
Slijeva: Neda Oros, Jasenka Lulić Štorić, autor knjige i Ivanka Benzia.

Svima skupa: zdravi i veseli bili!

Nova postaja – Zadar

Poštovani čitatelji ovog bloga.

Protekle subote u Pagu smo predstavili moju novu knjigu PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu.

Sljedeća postaja je Zadar.

Prenosim poziv Etnološkog odjela Narodnog muzeja u Zadru a ovim putem i osobno pozivam sve koji mogu doći da nam se pridruže.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE „PAŠKA ČIPKA NA IZLOŽBAMA U ZAGREBU I INOZEMSTVU“

Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar poziva Vas na predstavljanje knjige PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu autora Ive Palčića. Predstavljanje će se održati u petak, 8. studenog 2019. u 12 sati u Gradskoj loži.

Ivo Palčić rođen je u Pagu. Diplomirao je 1979. na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao dopisnik Radio Zadra, Večernjeg lista i Vjesnika, a surađivao je i s drugim izdanjima nekadašnjeg NIŠRO VJESNIK (Studio, Start, Arena), zatim s riječkim Novim listom, zadarskim Narodnim listom i Zadarskim listom, Hrvatskom televizijom (RTv centrom Rijeka) te s drugim publikacijama (Dometi, Kontura, Hrvatske šume, EuroCity, Franina i Jurina. Autor je knjiga Meštri s paškog kamenjara, Večernji razgovori ( s književnikom Antom Zemljarom), te Paški most izgradnja, obrana, obnova. U vlastitoj nakladi tiskao je knjižicu Paška robinja hrvatska pučka drama te najnoviju PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu (2019). Knjiga PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu  prvenstveno je doprinos poznavanju povijesti suvremenog paškog čipkarstva, zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra.

Poziv na predstavljanje knjige

Poštovani čitatelji ovog bloga

U subotu, 2. studenoga, u Kneževom dvoru u Pagu s početkom u 18 sati, paškoj javnosti predstavit ćemo moju novu knjigu PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu.

Sve vas pozivam da nam se priključite, naravno ako ste u Pagu, na otoku ili negdje u blizini našeg otoka.

Bit će to prilika da evociramo uspomene na jedan događaj koji je, po mom sudu, važan u povijesti paškog čipkarstva.

A bit će svakako i prigoda da se družimo barem na neko vrijeme uz domaće slastice i bičerin prošeka ili rožoja.

Veselim se vašem dolasku!

Antea Delpin – Kreacije s dušom

Ako se po jutru dan poznaje onda se već zarana moglo naslutiti da će Antea Delpin u životu zaploviti u ono što u žargonu običavamo nazivati umjetničke vode.

Svjedoči o tome lijepa ikebana koju je načinila kao četverogodišnja djevojčica a koju njezina nona Vida drži na omanjoj komodi u dnevnom boravku, u prizemlju svoje obiteljske kuće u Miškovićima na otoku Pagu.

Antea Delpin ikebana
Ikebana četverogodišnje djevojčice

Danas, u zreloj dobi, s diplomom magistre primijenjenih umjetnosti riječke Akademije primijenjenih umjetnosti,  mlada djevojka objašnjava ta svoja rana opredjeljenja.

Antea Delpin portret
Antea Delpin

Od djetinjstva me je zanimala umjetnost i ljepota svega što nas okružuje. Inspirirale su me ljepota prirode, kretanje valova i dubina šume. Volim promatrati ljepotu oceana i flore, skupljati predmete iz prirode i pretvarati ih u umjetnost. Vrlo rano sam počela skupljati razne komade drveta, kamena, stakla i keramike koje sam našla na putu.

Činila je to šetajući po riječkim i po paškim plažama, ili bilo gdje drugdje, ne uvijek neposredno uz more, ali uvijek s istančanim osjećajem za potencijalnu ljepotu nečega što mnoge oči ni ne zapažaju.

Kad, primjerice, na plažama traži naplavine, posebno nakon olujnog vremena kada je veća vjerojatnost da će more izbaciti mnogo toga, već ih na licu mjesta selekcionira. Bira one koje se, same po sebi, bez dodatnog bušenja mogu iskoristiti za njezine kreativne intervencije nakon kojih će nastati veći ili manji umjetnički uradci, raznovrsni nakit, primjenjiv u različitim prigodama.

Antea Delpin luster
Naplavina ukomponirana u luster od konopa

Bilo je sasvim prirodno da se njezin unutarnji talent, kad je za to došlo vrijeme, osnaži, nadogradi i uokviri odgovarajućim školovanjem. Zato je Antea u Rijeci najprije završila Srednju školu za primijenjenu umjetnost a potom i spomenutu Akademiju. Studirala je slikarstvo, predmet mozaik.

Već na prvim ogledima s publikom, još u studentskom statusu, primjerice na izložbi Mozaik 2 – slikarstvo za vječnost, što je tijekom srpnja i kolovoza 2015. bila postavljena u Labinu, Antea je, zajedno s drugim kolegama s Akademije, pokazala s koliko je umješnosti uspjela usvojiti i razviti znanja i sposobnosti rada u tehnici mozaika.

Antea Delpin katalog
Katalog izložbe u Labinu

Nastala su ostvarenja koja nadilaze samu tradicionalnost medija te zalaze u područje primijenjenog kiparstva i slikarstva, keramike ili unutarnjeg uređenja, iskazuju i posebnosti osobnog izraza njihovih autora, napisao je Tomislav Čop, povjesničar umjetnosti, u katalogu spomenute izložbe.

Svoj slikarski rukopis, pak,  Antea objašnjava ovim riječima:

Najviše me zanimaju područja tradicionalnog slikarstva, koje duboko poštujem, i mozaik.

Moj bi se stil mogao opisati kao neuro-ekspresionizam. Slikam velikim potezima kista i, iako većina umjetnika ne koristi isključivo crno-bijelu boju, volim naglasiti njihovu prisutnost.

Volim slikati s osjećajem; nijanse koje koristim obično odražavaju moje emocionalno stanje i uvijek pokušavam unijeti dio svoje energije u svoja umjetnička djela, kako bi se taj osjećaj mogao prenijeti na gledatelja.

Antea Delpin oko
Antea Delpin slika

Za diplomski rad mozaik je radila na većem komadu drveta. No, potom, odlučila se raditi to isto, ali sada na manjim komadima, na medaljonima koji postaju novi nakit. Tako mozaik kao tradicionalni medij dobiva suvremene forme obilježene osobnim kreativnim pečatom mlade umjetnice.

Mozaički nakit nastao je iz želje da svoje mozaike učinim pristupačnijima i nosivima. Nakit je originalan i unikatan.

Upravo to njezin nakit i druge radove čini jedinstvenima i daje im poseban šarm.

Svaki komad nosi drugačiju energiju i gotovo bih mogla reći da me komadi privlače da ih skupim. Volim minimalno obraditi drvenu površinu, tako da prirodni oblik definira gdje će biti kameni uložak. Pukotine i rupe su ono što drvo čini tako posebnim. To je suradnja mene i prirode. Dodavanjem kamenja ili kristala u puknuto drvo rađa se novi život. Komadi su zemljani, moderni i napravljeni sa strašću i dušom.

Antea Delpin s nakitom
Antea Delpin nakit iz prirode

Antea se ogledala i u projektu kombinacije nakita i odjevnih predmeta, u nešto što se može označiti kao odjevni produkt obučen u nakit.

Taj su projekt pod nazivom Dva identiteta, jedan objekt svojedobno realizirali studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu i Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Izložba je bila postavljena u Zagrebu u Galeriji VN tijekom travnja i svibnja 2016. godine. Tim se projektom željelo naglasiti kako dizajn komunicira, ne samo s okolinom, već više kako dizajneri razmjenjuju ideje, identitete, energije. Radilo se o razmjeni dvije različite materije, naizgled nespojive, u jednu cjelinu, kao i o spoju dvaju identiteta.

Antea Delpin katalog dva identiteta jedan objekt
Anteina kreacija za Dva identiteta, jedan objekt
Antea s nonom Vidom
Antea s nonom Vidom
I gledam more… more koje relaksira, inspirira i dariva.

Miškovići su obiteljsko odredište. Njoj, očigledno, posebno omiljeno. Prvi put su je roditelji iz Rijeke u to malo mjesto u blizini Paškog mosta doveli kod majčinih roditelja, dide Mladenka-Miše Miškovića, podrijetlom otočanina, i none Vide Mišković, Slovenke (uzgred, nekadašnjih poznatih riječkih rukometaša, odnosno rukometašica) kad je imala samo šest mjeseci. Na otoku je i krštena, u paškoj zbornoj crkvi Uznesenja Marijina.

Antea je prigrlila tu obiteljsku otočnu oazu a posebno je zavoljela more na način kako to, valjda, mogu odrediti samo genetske predispozicije njezinih najbližih, prije svih baš none i dida. S njima je imala prilike nebrojeno puta osjetiti čari izlaska čamcem na more, najčešće u ribolov ili lignjolov.

Antea Delpin i pokal za lignjolov
Antea s osvojenim pokalom za prvo mjesto u ljetošnjem natjecanju u lignjolovu.

Percepciju mora, možda intimno čak i onako kako je to davno svijetu predočio Josip Pupačić u svojoj pjesmi More, a najvjerojatnije ipak samo na njoj svojstven način, valja pomno tražiti i po mogućnosti uspjeti dešifrirati u njezinim umjetničkim radovima, u onoj sinergiji solju natopljene naplavine, načete i nagrižene tko zna čime sve, i njezinih tek minimalnih intervencija kojom tu istu naplavinu pretvara u posve nov i drugačiji objekt s dušom.

Antea Delpin za radnim stolom
Mlada umjetnica za radnim stolom.
Antea Delpin i inkrustracija

Ti komadi što ih more izbaci na obalu odišu jedinstvenom energijom. Tom drvu udišem novi život  u obliku minijaturnog mozaika sačinjenog od različitih vrsta mramora, kamena, minerala i kristala. Mozaikom zapravo pojačavam prirodnu ljepotu drva. Svaki komad nastojim popuniti onako kako sâm zahtijeva. Površinu minimalno obrađujem. Poštujem prirodno određenu sudbinu i oblik drva. Tako zadržavam prirodnost. Drvo je zaštićeno s nekoliko slojeva laka. Mozaički nakit savršen je za ljubitelje prirode koji djelić te iste prirode žele uvijek nositi sa sobom.

Antea Delpin i nakit od prirode
Mozaički nakit za ljubitelje prirode

Od lipnja 2018. Antea radi u Pagu, u Paškoj sirani. Njezin dečko Sanio također. Miškovići su sada njihovo prebivalište. On je kućni majstor a ona radi sve što zatreba raditi, od administrativnih poslova do prevođenja s talijanskog jer je završila osnovnu školu na talijanskom jeziku. Večer prije nedavnog susreta  vratila se s jednog takvog poslovnog sastanka predstavnika Paške sirane s partnerima u Milanu.

Premda su doslovce na rubu jednog otoka i na periferiji svijeta, ovo dvoje mladih ljudi guštaju u životu kakvog sada žive, bez obzira na to što im je taj život reduciran na gabarite stalnoga posla i tek skromne slobodne aktivnosti koje čine Antein umjetnički rad i zajedničko trošenje mora i onoga što im ono pruža.

Daleko od velikih gradskih središta koja svojim potencijalima pružaju veće mogućnosti komuniciranja s publikom, Antea obilato koristi ono što joj je na dohvat ruke, prije svega različite društvene mreže na internetu. Možete je naći na ovoj poveznici Madeliefie Art by Antea Delpin .

Antea Delpin i priznanje

U ljetnim mjesecima, kad se na otoku život razbokori, povremeno nastupi i na kojemu od otočnih sajmova pa tako ostvari i neposredni susret sa živom publikom.

Tko zna, možda se u nekome od takvih susreta dogodi nešto što će obilježiti njezinu priželjkivanu budućnost: baviti se svojom strukom, nakitom i uređenjem interijera.

Nova knjiga – Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu

Iz tiska je upravo izašla moja nova knjiga PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu.

Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu

Podsjećam: otvorenje izložbe PAŠKA ČIPKA koju je zagrebački Etnografski muzej organizirao 1995. u Zagrebu, a potom iduće godine u Ljubljani, imao sam priliku pratiti kao novinar.

S tih dvaju događaja u mojoj je arhivi ostalo mnoštvo fotografija. Smatrao sam da bi bilo šteta da ostanu neobjavljene jer su, prije svega, dokumentacija o nečemu što je za povijest paškog čipkarstva vrijedno pa zaslužuje objavu u formi knjige.

Tako je knjiga svojevrsni foto spomenar i svjedočanstvo o tim dvjema izložbama ali i  doprinos poznavanju povijesti suvremenoga paškog čipkarstva te spomen na konkretne osobe koje su toj manifestaciji pa na taj način i čipkarstvu, dale svoj osobni doprinos.

Kontaktirao sam i sve druge muzeje u europskim gradovima u kojima je Etnografski muzej, nakon Ljubljane, bio postavio izložbe paške čipke s namjerom da riječju i fotografijama prenesem informaciju i barem djelomično dočaram ozračje iz tih sredina.

Na moje pisane kontakte odgovorili su samo djelatnici Muzeja u Appenzellu, u Švicarskoj, pa sam u knjizi objavio i dio fotografija koje su mi poslali s otvorenja te izložbe.

U prethodnoj najavi o objavljivanju knjige naveo sam ponešto iz sadržaja knjige a danas objavljujem desetak fotografija.

U knjizi je više od 190 fotografija.

Prva generacija čipkarica u obnovljenoj Čipkarskoj školi u Pagu.


Detalji iz Galerije paške čipke
Detalji iz Galerije paške čipke (lijevo) te s Međunarodnog festivala čipke.
Detalj s Međunarodnog festivala čipke te iz Samostana benediktinki.
Srednja škola Bartula Kašića
Čipkarice u Srednjoj školi Bartula Kašića i njihovi radovi.
Izložba u Zagrebu
Izložba u Zagrebu razgledavala se s velikim zanimanjem.
Detalj s izložbe u Zagrebu
Na izložbi u Zagrebu moglo se vidjeti mnogo toga paškog.
Izložba u Ljubljani
Jednako znatiželjni bili su i posjetioci izložbe u Ljubljani.
Na ovoj i narednim fotografijama detalji su s izložbe u švicarskom gradu Appenzellu.
Izložba u Appenzellu
Klapa Chorus Croaticus
U Klapi Chorus Croaticus (gore desno) bila su i dvojica Pažana, otac i sin, Ivan i Alan Šavar.

Knjigu sam tiskao u vlastitoj nakladi.

Za sve  informacije o knjizi možete me kontaktirati na:

info@palcic.hr