OPET ISTO

Večeras, 22. siječnja 2021. godine, u Vijestima u 17 i  u središnjem Dnevniku Hrvatske televizije U 19 sati, opet se plasirala vijest  što ju godinama ponavljaju novinari HTV (u ovom slučaju oni iz RTV Centra Zadar) kad se obilježava obljetnica Akcije Maslenica. Uporno tvrde da je oslobodilačkom Akcijom Maslenica ponovo uspostavljen promet između sjevera i juga Hrvatske. Uporno i krajnje nekorektno i neprofesionalno.

A ČEMU SMO ONO SVJEDOČILI MI NA OTOKU PAGU, OD PRVIH BALVANA NA CESTAMA U ZADARSKOM ZALEĐU i još dugo nakon postavljanja pontonskog mosta u Novskom ždrilu!? Ili nam se svih tih godina pričinjalo da otokom mile kolone automobila, da se za ukrcaj na trajekt u Prizni čekalo u koloni tamo od Dušikrave na kopnu, ili od Caske do Žigljena na Pagu!

Trajektno pristanište Žigljen početkom 1992. godine.

U Splitskoj ulici u Pagu sav taj promet tekao je pod prozorima kuća stanara u toj ulici. Jesu li i oni sanjali? Kojim su putem iz Zadra i okolice one kolone izbjeglica odlazile u druge dijelove Hrvatske? Na očigled braniteljima Paškog mosta i mornarima na Jadrolinijinim trajektima.

Kolona vozila čeka na ukrcaj na trajekt u Žigljenu, početkom 1992. godine

To novinarsko plasiranje neistine prešlo je svaku granicu.

I sve se to događa pred očima mnogih na Pagu koji bi, po logici svoga statusa, morali koji put poslati kakvo reagiranje HTV-u. Nikada nisam takvo što imao prilike ni čuti ni pročitati. Ako ih je kojim slučajem bilo, molim, skrenite mi na to pozornost da se ne javljam  bez razloga. I lako se ispričati.

A vidi zanimljivosti: u današnjem TV kalendaru, prije Vijesti u 17, sasvim drugačija informacija. Pogledajte ju na HRTi. Dvije različite informacije iz iste HTV . Kome vjerovati?

Zadarskim novinarima i njihovim nadređenima u Zagrebu poručujem: dajte se ljudi konačno zbrojite!

 Nepobitna je činjenica:  oslobodilačkom Akcijom Maslenica ponovo je uspostavljen promet između juga i sjevera Hrvatske NA TOM MJESTU. Do tada, a i mjesecima nakon toga, prometovalo se preko otoka Paga, zahvaljujući njegovom zemljopisnom položaju, Paškom mostu i trajektnoj vezi Prizna – Žigljen. I onima koji su branili te otočne punktove.

DOZNALO SE!

Eto, doznalo se tko stoji iza tiskanja ove publikacije.

Jutros me je telefonom nazvao Ivo Fabijanić iz Paga, poznat pod nadimkom Škofunar, i obavijestio me da je on taj tko stoji iza svega.

Dugo smo razgovarali. Sve mi je objasnio. Neću ovdje prepričavati taj razgovor.

Namjere su bile dobre, ispalo je kako je ispalo. Posuo se pepelom i ispričao, posebno obitelji Kustić. Njima je prepustio da odluče što će biti s preostalom nakladom.

Učinio je to i javno, u emisiji Domaće besede koju kao gost urednik vodi na Radio Pagu.

Moj zaključak: tko prizna, pola mu se prašta. Važno je iz svega izvući primjerenu pouku.

TKO STOJI IZA OVOGA?

Tko stoji iza ovoga?

Naslovnica knjige Nikole Kustića anonimnog nakladnika

Tko je/su autor/autori?

Tko je ovo financirao?

Hoće li se, možda, uprličiti javno predstavljanje ove publikacije?

Tko je/su pirat/i sa Paga? Ili su s Kariba?

Ki to tujom šperkjom mlati po raštelu i punte meće u svoje bisage jer misli da je zamerta?

I s kojim pravom?

U čijoj/čijim su se to glavi/glavama nagomilale ambicije bez kompasa pa su zatrle i posljednje zrno razuma i poštenja?

Panorama grada Paga

Dajte da vidimo koga predložiti za nagradu Grada Paga, kome spomenik podići!

ŠTO JE OVO?

Ovih mi je dana u ruke dospjela ova publikacija.

Gledam, listam, čitam. Tražim uobičajene podatke o priređivaču, nakladniku, tiskari, tražim podatke o katalogizaciji. Ničega nema. Ni gdje je publikacija tiskana ni kada. Ništa. Na zadnjoj korici knjige nema bar koda s istaknutom cijenom.

Što je ovo? Pretisak, drugo izdanje izvorne publikacije?

Kad se podrobnije prelista dotična publikacija jasno je da je netko doslovce prepisao knjigu Nikole Kustića (Pag, 1931.) CAKAVSKI GOVOR GRADA PAGA S RJEČNIKOM ((nakladnik Društvo Pažana i prijatelja grada Paga u Zagrebu, 2002.g.) ali to i nije korektan pretisak jer je ova publikacija s manjih dimenzija i u tvrdom uvezu sada razvučena na format A4 i u mekom je uvezu pa se razlikuje od originala. Otisnuta je i na manjem broju stranica u odnosu na original. Konačno, na naslovnici nije ni istaknuto da je riječ o pretisku. Kad je čovjek uzme u ruke ima dojam da prelistava telefonski imenik nekog omanjeg grada.

Drugo izdanje? Drugo izdanje zahtijevalo bi znatno više radnog napora, dodatnog obogaćivanja Rječnika riječima koje nedostaju (vidi bilješku na kraju teksta) i poželjnim intervencijama dijalektologa. To bi bio pravi, korektan odnos prema autoru Nikoli Kustiću čemu se on, gotovo sam sasvim siguran, ne bi protivio. Njemu, konačno, nitko više ne može oduzeti poziciju prvoga autora CAKAVSKOG GOVORA GRADA PAGA S RJEČNIKOM kao i sve atribute koji toj poziciji pripadaju.

U publikaciji ni slova o motivima i potrebi tiskanja, ni predgovora ni proslova, ni uvodne riječi ni pogovora.

U bilješci o autoru priređivač/i se nije/nisu čak udostojio/li pridodati podatak da je Nikola Kustić u međuvremenu umro, 2016. godine.

U izvornoj publikaciji u privitku je list papira formata A4 s ispisanim ispravcima u tekstu (koji su očigledno promakli korekturi) na točno navedenim stranicama i riječima na koje se odnose. Priređivač/i se nije/nisu potrudio/li čak ni te promjene unijeti što bi bila neka vrst usluge autoru knjige.

Još nešto, vrlo važno.

Tijekom zadnjih dvadesetak godina na Pagu je objelodanjeno pet rječnika otočnih lokalnih govora. Osim Kustićeva CAKAVSKOG GOVORA GRADA PAGA S RJEČNIKOM, Ante Tičić je objavio RJEČNIK GOVORA mjesta Povljane (Matica hrvatska Ogranak Zadar, 2004.), Ivo Oštarić RJEČNIK KOLANJSKOGA GOVORA ili RIČNIK MISTA KOLANA NA OTOKU PAGU (Matica hrvatska Ogranak Zadar, 2005.), Silvana Vranić i Ivo Oštarić autori su RJEČNIKA GOVORA NOVALJE NA OTOKU PAGU (Nakladnici Grad Novalja, Matica hrvatska Ogranak Novalja i Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2016.), a Šime Zubović je objavio RJEČNIK GOVORA SELA ZUBOVIĆA NA OTOKU PAGU (BESEDE) (Matica Hrvatska Ogranak Novalja, 2019.).

Svome CAKAVSKOM GOVORU GRADA PAGA… Nikola Kustić dodao jedan domišljat detalj što ga čini različitim od svih drugih otočnih rječnika i daje mu posebno obilježje.

U knjizi je objavio i dvadesetak svojih kraćih proznih tekstova i poetskih zapisa s paškom i osobnom tematikom te lokalnih frazema, pozdrava, dosjetki, rugalica i zagonetki. No, svjestan da pisana riječ ne može u potpunosti dočarati glasovne raznovrsnosti paške cakavštine, autor je odlučio spomenute tekstove snimiti na nosač zvuka (CD) i pridodati ga publikaciji. Sam ih izgovara po paški pa svaki korisnik Rječnika može čuti taj dotični govor i time na najbolji način zaokružiti dojam o njemu. Štoviše, autor je u uvodnom dijelu svoga govora istaknuo da bi grad Pag mogao – u svojoj turističkoj ponudi, uza sve ostalo što ima, od prirodnih ljepota do rijetkih osobitosti kakva je paška čipka – turistima i drugim prijateljima ponuditi i glasovni prikaz osebujnoga cakavskog gradskog govora kao svjedočanstvo o bogatoj jezičnoj kulturi koja je stoljećima bila u dodiru sa zapadnoeuropskim i mediteranskim jezičnim kulturnim krugovima.

Ni tog CD-a u ovoj najnovijoj publikaciji nema čime je brutalno osakaćena, autor je zakinut u svojoj originalnoj ideji, a svakome potencijalnom korisniku uskraćena je potpuna informacija i ukupni dojam o paškoj cakavštini.

Je/su li to priređivač/i (Karl May bi napisao: u širokom luku) zaobišao/li Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima? Zar je moguće da je/su!?

Nadalje, je/su li priređivač/i kontaktirali obitelj Kustić, odnosno nasljednike autora ili izdavača originalne publikacije, Društvo Pažana i prijatelja grada (danas: otoka) Paga?!

G. Josip Kustić, sin pok. Nikole Kustića, potvrdio mi je da niti njega niti njegovu majku nitko nije kontaktirao sa upitom oko reizdavanja očeve knjige Cakavski govor grada Paga s rječnikom.

Nikola Kustić ovo nije zaslužio. Nikako nije zaslužio.

Kao što ni gradu Pagu ovakvi kulturni i uljudbeni biljezi sigurno ne trebaju. Baš nikako ne trebaju.

Bilješka. Na temelju dostupne mi lokalne literature, a i onoga što sam znam, nije mi trebalo puno da popišem dvjestotinjak paških riječi koje bi se mogle pridodati Rječniku.

Solinarka i Kulik

Ona je Solinarka, on je Kulik. Sićušan par iz životinjskog svijeta. Pripadaju različitim vrstama. Solinarka je ribica, a  Kulik ptičica.

 Udomaćili su se u Pagu. Ona živi u moru u solanskim bazenima i u kanalima oko njih, a on – tu negdje.

Hajdemo ih najprije predstaviti.  

Solinarka (aphanius fasciatus, hrvatski naziv obrvan, a paški solinarka)  je riba koja živi u plitkim vodama estuarija duž cijele obale istočno mediteranskog područja. U nas živi u vodama jadranskog sliva gdje podnosi ekstremno veliki salinitet. Kako su ribe izolirane, u određenom periodu počinju se razlikovati od predaka i tako postaju endemske vrste. Takav slučaj je i solinarka koja živi na našem području, u bazenima Solane Pag. Ženke su veće i narastu do 6 cm, a mužjaci do 5 cm. Hrane se račićima, ličinkama kukaca i biljnom hranom. Solinarka je ugrožena vrsta jer se njezino stanište smanjuje.

Kulik (charadries alexandrinus, hrvatski naziv morski kulik, a paški ćurlin),

Morski kulik se gnijezdi na pješčanim plažama jugoistočne Europe. Oznake na glavi kod mužjaka su crne, kod ženke smeđe. S veće blizine vidljiva je nijansa narančastog na tjemenu mužjaka. U Hrvatskoj je morski kulik stanarica koja se gnijezdi na ušću Neretve, a najbrojniji je na sjeverozapadnom dijelu Dalmacije i to na području Solane Pag gdje je zabilježeno 20-tak parova.

I on je ugrožena vrsta zbog intenzivne poljoprivrede, pretjeranog lova i nestanka staništa.

Solinarka i Kulik na jednoj od dječjih kreacija. Ova i sve druge fotografije su iz foto albuma Ljiljane Festini.

Zahvaljujući Ljiljani Festini paški Solinarka i Kulik postali su gotovo pa planetarno poznati. Dobro, ne baš planetarno, ali ni mnogo manje od toga, barem kad je riječ o svijetu najmlađe publike.

Ljiljana Festini je rođena Zabočanka, a godinama već živi i radi u Pagu. Magistra je informacijskih znanosti, knjižničarka u Gradskoj knjižnici Pag. Autorica je niza eko i edukativnih slikovnica za djecu u kojima su Solinarka i Kulik glavni likovi.

Poznato je da slikovnice imaju važnu ulogu u razvoju djeteta. Potiču njegovu kreativnost, opažanje, pažnju, pamćenje, obogaćuju maštu, kreativno mišljenje i logičko zaključivanje. Edukativna uloga slikovnica očituje se u tome što na zanimljiv i duhovit način uče o praktičnim stvarima i o osnovnim ljudskim vrijednostima. Zahtjevnost slikovnice ovisi o dobi djeteta i zato je bitno prilagoditi slikovnicu uzrastu djeteta kako bi ga što više zainteresirala i potaknula na kreativno razmišljanje.

Tijekom dugogodišnjeg rada u knjižnici, gdje su joj dostupne i razne slikovnice, Ljiljana je primijetila da nema onakvih kakve je zamišljala da bi bile primjerene i korisne najmlađem uzrastu. Evo što kaže.

Takvih kakve sam zamislila još nije bilo na tržištu, dvojezične, s velikim tiskanim slovima, zato jer su namijenjene prije svega predškolskoj djeci, i na kraju s Kutkom za roditelje kako bi se djeci lakše pojasnio temeljni sadržaj priče.

U razradi ideje odlučila se u igru uvesti Kulika i Solinarku kao one domaće likove koji će djeci predstaviti i objašnjavati zanimljive, posve lokalne teme.

S ribicom Solinarkom upoznala me Sanja Želehovski, predsjednica eko udruge Cvit Soli. Ribici je dodijeljena ptica Kulik i oni postaju najbolji prijatelji sa zadaćom naratora priča o povijesnoj i kulturnoj baštini grada i otoka Paga.

Prvu slikovnicu, Solinarka i Kulik, objavila je 2010. godine. Njome je predstavila svoje odabranike, a u sljedećima i mnogo toga drugog.

Naslovnica prve slikovnice s kojom su predstavljeni Solinarka i Kulik.

Najprije je krenuo niz od 14 slikovnica koje se odnose na Grad Pag, kasnije je dodan još jedan niz od 3 slikovnice s otočnom tematikom. Tada su nastale Talijanova buža, Caska i Lunjske masline. Planiram objaviti sveukupno 20 slikovnica. Preostale su još samo 3: o otočnim jezerima Velom i Malom blatu, o paškim suhozidima i paškoj vali. S te posljednje tri projekt će biti završen.

U tom nizu slikovnica Solinarka i Kulik susreli su pašku ovcu, bili u Caski, u kolanjskim ugljenokopima, u lunjskim maslinicima, oblačili su pašku narodnu nošnju, bili u paškom karnevalu, upoznavali otočno ljekovito bilje, približili se pradavnom paškom jezeru, našli se u priči o soli, družili se s Bartulom Kašićem i Jurjom Dalmatincem, svratili do Starog grada, učili šiti pašku čipku i okusili paške baškotine.

Simpatični naratori na bazenima Paške solane pomažu skupljati sol.

Ljiljana se u cijeli poduhvat upustila u vlastitoj nakladi.

Zbog lokalne tematike sadržaja smatrala sam da nakladničke kuće neće biti zainteresirane za proizvod. Osim toga, zanimao me sam proces nastanka knjige, od dobivanja ISBN-a, CIP-a, grafičkog oblikovanja, komunikacije s tiskarama, distribucije, promoviranja i prodaje. Pored knjižničarstva, nakladništvo je moj najveći izazov. Uživam raditi i sudjelovati u procesu nastanka slikovnice.

Nisam znala u što se upuštam niti sam imala nikakvih znanja o nakladništvu, tiskanju, prodajnom i promotivnom lancu. Učila sam u hodu. Svi smo krenuli u to sa srcem, nitko nije imao profesionalnog iskustva. Dok smo radili, učili smo i usavršavali se. Ima propusta, ali taj rad s ljubavlju treba istaći. Kad je projekt počeo dobivati nagrade, ponuđeno mi je da to stavim na višu razinu s profesionalnim prevoditeljima, grafičkim dizajnerima i ilustratorima, kako bi se proizvod plasirao na šire tržište. Odbila sam jer su od početka na projektu moji prijatelji. Želimo da to ostane igra, a ne posao. Svi smo volonteri i sva sredstva dobivena prodajom ili od  sponzorstva i donacija ulažu se u tiskanje novih naslova.

Solinarka i Kulik u društvu s paškim benediktinkama i s njihovim slatkim proizvodima, baškotinima.

Osim Ljiljane koja je autorica ideje i tekstova u slikovnicama, na projektu su od početka bile angažirane njezine prijateljice Martina Brčić, profesorica likovne kulture koja je slikovnice ilustrirala i Maša Maye, odvjetnica koja živi u Irskoj i koja je tekstove prevela na engleski jezik. Njih dvije sudjelovale su u cjelokupnom projektu. Osim njih, od prigode do prigode, odnosno od slikovnice do slikovnice, bilo je  i drugih suradnika: lektorica Seka Antonina, Radivoj Pastorčić, Igor Vranješ, Neda Špoler, Mate Donadić, Katarina Krizmanić, Ante Čemeljić, Nives Borčić, Josip Portada, Ante Pernar, Aldo Meštrović, Vesna Herenda, Jana Borovčak, Stjepan Sabalić, Ante Škoda, Franči Bukša, Tonica Bukša, Jure Orlić, Irena Radić Rossi, Siniša Justić, Aleksij Škunca, Tena Festini, Martina Pernar Škunca, Ante Donadić, Ivan Balabanić Bertov, Ivo Oštarić, Jasmina Baričević, Filip Bukša i časne sestre samostana Sv. Margarite.

Evo ih i na jednom od otočnih povijesnom lokaliteta, u Caski kraj Novalje.

Realizacija ovakvih nakladničkih projekata u nas najčešće zahtijeva i primjerenu logističku financijsku potporu.

Sve je počelo kada je moj prijatelj iz djetinjstva Darko Tomek iz Poduzetništva Tomek d.o.o iz Zaboka, u cijelosti sponzorirao prvu nakladu od 500 primjeraka te sam tada mogla pokazati proizvod odnosno slikovnicu potencijalnim sponzorima.

Nije izostala ni potpora drugih. Svi koje sam zamolila za pomoć su pomogli. Počevši od Ministarstva EU fondova i regionalnog razvoja,  Zadarske županije, Grada Paga, Grada Novalje, TZ Grada Paga, Općine Kolan, Paške Sirane, Sirane Gligora, Sirane MIH…. uključujući i lokalne obrtnike. Ta sredstva uložila su se isključivo u tiskanje slikovnica i na predstavljanjima su se djeci besplatno darovala. Cilj je ovog projekta edukacija najmlađih naraštaja o kulturnoj i povijesnoj baštini grada i otoka Paga i poticanju ljubavi prema gradu i otoku na kojem odrastaju, a ne zarada.

Pred najmlađu publiku izašlo se najprije na otoku, a nisu izostala ni gostovanja u drugim sredinama.

Ljiljana Festini s učenicima područnih škola u Lunu i Jakišnici na Pagu.

Predstavljanja smo organizirali u svim osnovnim školama na otoku, uključujući područne, kao i u svim vrtićima. Zamislite promociju u PŠ Lun. Nitko im nikad ne dolazi jer ih je, od prvog do četvrtog razreda, bilo samo četiri učenika,  a među njima dvoje su bili blizanci. Dočekali me s kolačima, sokovima, darovima. Sljedeća promocija u Lunu je bila spajanje i upoznavanje djece iz PŠ Lun s djecom u PŠ Jakišnica. Uz sve navedeno, to je bio i izlet, zajedno smo išli i u Vrtove lunjskih maslina.

Predstavljana su održana i u Zagrebu, u Zadru i Petrinji. Poslušajte priču o Petrinji. Odgojiteljica Maja Latin iz Petrinje kupila je jednu slikovnicu i predstavila je u vrtiću, skupini Medvjedići. Djeca su zavoljela likove i tada mi se obratila za ostale slikovnice. Cijelu godinu su radili na projektu otok Pag da bi na kraju organizirali izlet u Pag da vide sve o čemu su učili. Dočekao ih je zamjenik gradonačelnika Branimir Paro Vidolin, posjetili smo Solanu, Siranu, družili se s djecom iz našeg  Dječjeg vrtića Paški mališani u Pagu, Dječji zbor Vijolice su imale koncert u dvorištu Dječjeg vrtića Paški mališani, bili smo u Starome gradu Pagu, brodom se vozili se po paškoj uvali, Antonela Buljanović se obukla u pašku narodnu nošnju, paške čipkarice Tonica Donadić i Fani Sabalić su demonstrirale izradu paške čipke, imala sam novo predstavljanje samo za njih na Stalnoj izložbi solarstva, licencirani turistički vodič Mate  Donadić  ih je vodio Pagom. Druženja i susreti su se ponovili za četiri godine s novom skupinom Loptice.  

Mali Petrinjici u Pagu pred Kneževim dvorom.

Sve u svemu, do sada smo upriličili oko 50 predstavljanja koja se obično sastoje od igraonica, pričaonica, likovnih i dramskih radionica. Pjesmica Solinarka i Kulik nalazi se na CD-u dječjeg zbora Vijolice iz Paga. Sanja Dobrijević, voditeljica zbora, uglazbila je moj tekst o ribici i ptičici.

Slikovnice o Solinarki i Kuliku prepoznate su kao vrijedan autorski projekt pa su obilježene oznakom Hrvatski otočni proizvod Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za niz o Gradu Pagu, a istom oznakom HOP Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije za otočni niz. Osim toga dodijeljena im je srebrna medalja za suvenir Zadarske županije i, nedavno, nakon javnog poziva za prijavu rješenja suvenira Grada Paga što ga je bila objavila Turistička zajednica Grada Paga, slikovnice Solinarka i Kulik izabrane su kao jedan od osam originalnih suvenira Grada Paga za 2020. godinu.

Slikovnice Solinarka i Kulik kao suvenir Zadarske županije.

Ljiljana Festini dobila je i Zahvalnicu Grada Paga za dugogodišnji predani rad u oblasti kulture.

Za kraj, podatak koji svjedoči o još jednom iznimnom priznanju Ljiljani Festini i njezinim suradnicima.

U Zadru je 13. i 14. svibnja 2011. godine u organi­zaciji Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja zadarskog Sveučilišta organiziran Međunarodni znanstveni skup Dije­te i estetski izričaji. Postavljajući u središte interesa spomenute pojmove sudionici skupa su promišljali o pojmu estetike te ga s pozicije vlastitih disciplina nastojali tumačiti i povezati s potrebama djece, njihovim razvojem, odgojem i obrazovanjem. U radu skupa sudjelovala je i Maja Obad, profesorica zadarskog Sveučilišta u mirovini, s radom Vrijednosti u dodiru.

U njemu je pošla od pretpostavke kako je upravo prostor mjesto u kojemu se na čudesan način prožimaju sve ljudske potrebe, a kao idealan primjer uzela je grad Pag i njegove baštinske vrijednosti. Među tim vrijednostima, pored ostalih, našle su se i slikovnice Ljiljane Festini.

Vrijedne autorice Ljiljana Festini (tekst) i Martina Brčić (ilustracije) kroz za­nimljive priče oživjele su ono što pašku sredinu (grad) i otok čini tako posebnim. Čitanjem se otkriva sklad čudesnog kraja koji se ogleda u darovima podno Svete planine (Velebita) i buri koja puše “kako ona diše”. Ima li veće sreće i ponosa da su korijeni baš u toj ljepoti.

Paška čipka kao jedna od najpoznatijih baštinskih vrijednosti grada Paga.

Nabrojivši potom poimence 14 objavljenih slikovnica, profesorica Maja Obad je zaključila:

Sadržajna raznolikost svjedoči o materijalnom i duhovnom bogatstvu koje živi i danas, a podsjeća nas na generacije koje su životnu potku stvarale na je­dinstven način.

Ljepota prostora pretočena u neponovljive oblike i vrijednosti našla je i svoj au­tentični izričaj u brojnim slikovnicama (14) koje baštinu promoviraju tako da su je približili i najmlađem uzrastu, istakla je profesorica Obad.

Dvoje vjernih prijatelja SOLINARKA (endemska paška ribica) i KULIK (ugro­žena ptičica) vrlo emotivno i sugestivno pričaju o svom kraju i o svemu što taj prostor čini jedinstvenim i značajnim, ne samo u otočkim i nacionalnim već i u svjetskim razmjerima.