Dramatik iz Wikipedije

Što je Wikipedija (pa i što nije) lako se može doznati na internetu.

Različiti ljudi imaju i različita mišljenja o Wikipediji. Neki je smatraju relevantnim načinom prezentacije podataka o ljudima i o mnogočemu drugom, a neki ne.

Bilo kako bilo, tu je i može se koristiti.

Nikada mi nije palo na pamet da se sam pokušam uvaliti u Wikipediju.

No, dogodilo se da me Wikipedija uzela pod svoje.

Nedavno sam to otkrio. Pod natuknicom Ivo Palčić objavljena je biografska bilješka i navedena su djela, a pod natuknicom Pag (grad) stavljen sam na listu poznatih osoba iz Paga.

Podaci su pokupljeni s moga bloga. Istina bez moga znanja i dopuštenja, ali su korektni i, iskreno rečeno, nemam ništa protiv toga.

Osim jednoga.

U ovome nizu

Ivo Palčić (Pag (grad)1954.), hrvatski novinarfotografkroničarpublicist i dramatik [1]

zadnja oznaka je višak. To zna svatko tko me poznaje.

Onoga tko je priređivao tekst o meni za Wikipediju očigledno je zaveo  podatak o knjizi Paška Robinja hrvatska pučka drama pa me proglasio i dramatikom.

To ne odgovara istini jer ne pišem drame ni igrokaze pa tako nisam napisao ni Pašku Robinju.

Knjižicu Paška Robinja hrvatska pučka drama (u kojoj je i tekst Paške Robinje) priredio sam i objavio 1997. godine iz sasvim praktičnih razloga.

Naslovnica knjižice

Paška Robinja je pučka drama nepoznata autora, dio je paške karnevalske tradicije i, zahvaljujući Kulturno umjetničkom društvu Družina iz Paga, sačuvana je do dana današnjega i prikazuje se uglavnom u karnevalskim danima.

Paška Robinja je lijepa priča paške kulturne i tradicijske baštine i, s vremena na vrijeme,  predmet je različitih propitivanja, no ovdje, u ovoj prigodi, ne bih se upuštao u opširnije obrazlaganje.

Paška Robinja na Dubrovačkim ljetnim igrama 1976. godine. Foto: Enes Midžić, Arhiv Festivala Dubrovačke ljetne igre.

Izvedba Paške Robinje u karnevalu 2019.

Tek, javno poručujem onome tko me uvrstio u Wikipediju da me oslobodi oznake dramatik i korigira navedeni niz.

Bit ću mu zahvalan kao što sam zahvalan na uvrštenju.

Nastup u Zagrebu

S malim zakašnjenjem osvrćem se na predstavljanje knjige PAŠKA ČIPKA  na izložbama u Zagrebu i inozemstvu što je bilo upriličeno u Zagrebu, u Etnografskom muzeju, 31. siječnja ove godine, u sklopu Noći muzeja.

Zahvaljujem Etnografskom muzeju na pruženom gostoprimstvu i organizaciji predstavljanja knjige.

Zahvaljujem mnogobrojnoj publici koja se odazvala pozivu.

Šteta što dvorana nije mogla primiti sve koji su došli.

Zahvaljujem se gospodinu Marinu Berlengiu, predsjedniku, i gđici. Tamari Šonje, tajnici Društva Pažana i prijatelja otoka Paga na sudomaćinstvu i nastupu.

Posebno se zahvaljujem gospođi Nerini Eckhel, jednoj od autorica IZLOŽBE PAŠKA ČIPKA, koja se ukratko osvrnula na značaj spomenute izložbe i predstavila moju knjigu.

Zahvaljujem se sestri Katici Palčić Jakopović te supruzi Margareti na slatkoj logističkoj potpori.

Zahvaljujem i g. Marku Dalipu, Katičinom zetu, na dobro odrađenom važnom dijelu cjelokupnog događaja.

Skup u Etnografskom muzeju otvorila je predstavnica muzeja gđa. Mirjana Drobina.
Marin Berlengi nazočne je pozdravio u ime Društva Pažana i prijatelja otoka Paga u Zagrebu.
Knjigu je predstavila gđa. Nerina Eckhel, umirovljena kustosica Etnografskog muzeja i jedna od autorica Izložbe PAŠKA ČIPKA.
Dvorana nije mogla primiti sve koji su htjeli prisustvovati događaju.
Prethodne fotografije preuzete su sa Facebook stranice Etnografskog muzeja a sljedeće, koje djelomično dočaravaju ozračje, snimio je moj nećak Toni Palčić.

Nastupom u Zagrebu zaokružili smo ovaj ciklus predstavljanja knjige. Prethodno predstavljanje bilo je 18. prosinca prošle godine u Gradskoj knjižnici u Novalji.

Moje zahvale idu i organizatorima toga događaja, Gradskoj knjižnici i Centru za kulturu Grada Novalje, gospođama Jasminki Majsec Denona i Gorani Badurina te v.d. ravnatelja Gradske knjižnice g. Draženu Peraniću a  posebno prof. Editi Denona koja je knjigu predstavila.

Hvala i novaljskoj publici koja se odazvala pozivu te slatkim logističarkama gđi. Dragici Perhaj i supruzi Margareti.

Detalji s tog događaja mogu se vidjeti na ovoj poveznici:

Osvrt na predstavljanje knjige Ivo Palčić PAŠKA ČIPKA na …

Na kraju s velikim zadovoljstvom moram konstatirati da je knjiga našla put do publike što nakladnički posao čini „pogođenim“.

Uskoro u Zagrebu!

Knjigu PAŠKA ČIPKA u Zagrebu i inozemstvu uskoro ćemo predstaviti u Zagrebu u Etnografskom muzeju.

Poštovani pratitelji ovog bloga SVI STE POZVANI.

Evo pozivnice.

Curriculum vitae Dinka Supića

Nakon knjigâ Novalja svoj dan (2016.) i Novaljski stani i stanari (2018.), Novaljac Dinko Supić objavio je i treću knjigu memoarske tematike, Curriculum Vitae.

Nakladnik prvih dviju knjiga je Ogranak Matice hrvatske u Novalji a posljednju je objavio u vlastitoj nakladi, pod konac lanjske godine.

Više o tome na:

Novalja svoj dan ili Sjećanja Dinka Supića

Prve knjige tematikom su fokusirane na Novalju i njezine stanovnike. Predstavljaju široki spektar memorabilijske proze o autorovoj rodnoj sredini, njezinim ljudima, običajima, dogodovštinama… iz protekloga ali autoru znanoga vremena.

Dinko Supić

Najnovija knjiga, što se iz samoga naslova može zaključiti, odnosi se na samog autora, na njegov osobni život, preciznije, na njegovu profesionalnu karijeru koju je ostvario od prvog zaposlenja do stjecanja mirovine pa i nešto nakon toga.

Naslovnica knjige

Dinko Supić, ( rođen 1945.) pripada onom naraštaju koji je odrastao u poraću nakon 2. svjetskog rata obilježenim oskudicama svake vrsti.

Nakon osnovne škole u Novalji i Srednje tehničke brodograđevne škole u Rijeci, započela je njegova radna karijera, prekinuta obveznim služenjem vojnoga roka u JNA, pa opet nastavljena, kontinuirano, punih 47 godina, od riječke Svjetlosti do zagrebačkih Rade Končara, ATM-a, MONTMONTAŽE-ELEKTROMONTA i INEL-MONTAŽE.

Edo Rapaić: Tegljač

Radio je u brodogradilištima i industrijskim postrojenjima diljem nekadašnje Jugoslavije a bio je i sudionikom izgradnje mnogih kapitalnih tehnoloških objekata petrokemije, nafte i plina, termo-energetike, prehrambene industrije… ne samo u svojoj zemlji nego i u  istočnoeuropskim zemljama te u Sovjetskom savezu.

Priroda posla, u kojemu je tijekom vremena dosegao i rukovodeće pozicije, omogućila mu je mnogobrojna putovanja, upoznavanje mnogih krajeva i država, ljudi, običaja, kulture, civilizacijskih navika i životnih prilika, što ga je – kako sam ističe na jednom mjestu u knjizi – naučilo shvaćanju i razumijevanju drugih i drugačijih, što mnogim ljudima nedostaje, pa ih čini nesretnima i isključivima.

Tih je godina ATM-OOUR MONTAŽA zaposlio mnogo mladih ljudi raznih stručnih profila: električara, cjevara, bravara, zavarivača, tehničara i inženjera. U MONTAŽI je bilo zaposleno preko 400 veoma stručnih djelatnika, odanih poduzeću, koje je u to doba dijelilo jednu od najvećih plaća na prostoru SFRJ. (citat, str.70.)

Gledano iz aktualnog konteksta socijalnih prilika u zemlji, navedeni citat doima se gotovo nestvarno.

Supićev curriculum vitae je paradigmatski obrazac jednog uspješnog radnog iskustva i više nego zadovoljnog osobnoga života, ali i iskustva jednog naraštaja koji je imao sreću prebroditi sve tegobe tranzicijskog razdoblja pa kao takvo predstavlja amblematičan kontrapunkt onome što je u nas obilježeno propašću nekadašnjih velikih poduzeća i svim mogućim negativnim posljedicama koje su iz toga proizašle, svim onim turobnim pričama na marginama institucija za zapošljavanje ili rastancima na autobusnim kolodvorima.

U Supićevoj knjizi sve pršti od rada, od uspješnog rada i zadovoljstva postignućima.

Edo Rapaić: Utakačke ruke

No čitava je ta životna priča ispričana odmjereno, čitatelju pristupačno, bez hiperboličnog pretjerivanja s možebitnim skrivenim neprimjerenim porukama. Ispričana je s mjerom i s iskustvom čovjeka mirne savjesti koji zaključuje na kraju svega kako se isplatio trud, napor i uložena energija.

Istom, začinjena je s opisima mnogobrojnih životnih detalja i dogodovština, poznanstava i sklopljenih prijateljstava, nenadanih susreta s poznatim osobama na mjestima gdje se to najmanje očekivalo, sudara s realnošću koji su osvješćivali i s još mnoštvom drugih literarnih sličica s različitih točaka zemljopisnog rastera što priču čini sočnom i pitkom.

Sve u svemu, Dinko Supić je ovom knjigom zaokružio svoju skromnu ali vrijednu memoarsku trilogiju obogativši uspješno niz lokalne zavičajne literature.

Knjiga je ilustrirana i s više fotografija iz autorova terenskog i obiteljskog albuma te s nekoliko crteža autora Ede Rapaića.