Nova knjiga – Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu

Iz tiska je upravo izašla moja nova knjiga PAŠKA ČIPKA na izložbama u Zagrebu i inozemstvu.

Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu

Podsjećam: otvorenje izložbe PAŠKA ČIPKA koju je zagrebački Etnografski muzej organizirao 1995. u Zagrebu, a potom iduće godine u Ljubljani, imao sam priliku pratiti kao novinar.

S tih dvaju događaja u mojoj je arhivi ostalo mnoštvo fotografija. Smatrao sam da bi bilo šteta da ostanu neobjavljene jer su, prije svega, dokumentacija o nečemu što je za povijest paškog čipkarstva vrijedno pa zaslužuje objavu u formi knjige.

Tako je knjiga svojevrsni foto spomenar i svjedočanstvo o tim dvjema izložbama ali i  doprinos poznavanju povijesti suvremenoga paškog čipkarstva te spomen na konkretne osobe koje su toj manifestaciji pa na taj način i čipkarstvu, dale svoj osobni doprinos.

Kontaktirao sam i sve druge muzeje u europskim gradovima u kojima je Etnografski muzej, nakon Ljubljane, bio postavio izložbe paške čipke s namjerom da riječju i fotografijama prenesem informaciju i barem djelomično dočaram ozračje iz tih sredina.

Na moje pisane kontakte odgovorili su samo djelatnici Muzeja u Appenzellu, u Švicarskoj, pa sam u knjizi objavio i dio fotografija koje su mi poslali s otvorenja te izložbe.

U prethodnoj najavi o objavljivanju knjige naveo sam ponešto iz sadržaja knjige a danas objavljujem desetak fotografija.

U knjizi je više od 190 fotografija.

Prva generacija čipkarica u obnovljenoj Čipkarskoj školi u Pagu.


Detalji iz Galerije paške čipke
Detalji iz Galerije paške čipke (lijevo) te s Međunarodnog festivala čipke.
Detalj s Međunarodnog festivala čipke te iz Samostana benediktinki.
Srednja škola Bartula Kašića
Čipkarice u Srednjoj školi Bartula Kašića i njihovi radovi.
Izložba u Zagrebu
Izložba u Zagrebu razgledavala se s velikim zanimanjem.
Detalj s izložbe u Zagrebu
Na izložbi u Zagrebu moglo se vidjeti mnogo toga paškog.
Izložba u Ljubljani
Jednako znatiželjni bili su i posjetioci izložbe u Ljubljani.
Na ovoj i narednim fotografijama detalji su s izložbe u švicarskom gradu Appenzellu.
Izložba u Appenzellu
Klapa Chorus Croaticus
U Klapi Chorus Croaticus (gore desno) bila su i dvojica Pažana, otac i sin, Ivan i Alan Šavar.

Knjigu sam tiskao u vlastitoj nakladi.

Za sve  informacije o knjizi možete me kontaktirati na:

info@palcic.hr

Uskoro: Moja nova knjiga – Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu

Velike vrućine proteklih dana usporile su ritam rada na ovom blogu. No, bilo je i drugih obveza pa je pisanje bilo potisnuto, kako se to kaže, u drugi plan. Ali zato sa zadovoljstvom najavljujem skori izlazak iz tiska moje nove knjige Paška čipka na izložbama u Zagrebu i inozemstvu.

Naslovnica knjige

Otvorenje izložbe Paška čipka koju je zagrebački Etnografski muzej organizirao 1995. u Zagrebu, a potom iduće godine u Ljubljani, imao sam priliku pratiti kao novinar i o tome izvještavati za Hrvatski radio Radio Rijeku, a prigodne tekstove objavio sam naknadno u Večernjem listu i zadarskom Narodnom listu.

U mojoj arhivi ostalo je mnoštvo fotografija s tih dvaju događaja. Smatrao sam da bi bilo šteta da ostanu neobjavljene jer su, prije svega, dokumentacija o nečemu što je za povijest paškog čipkarstva vrijedno pa zaslužuje objavu u formi knjige.

Osim fotografija sa izložaba u Zagrebu i Ljubljani, u knjizi su i fotografije sa otvorenja izložbe u švicarskom gradu Appenzellu.

Uzgred, u knjizi je više od 190 fotografija.

Iz sadržaja knjige izdvajam:

Pag grad čipke, Čipkarska škola, Obnova Čipkarske škole, Velika izložba paške čipke, Novi iskoraci u gajenju paške čipkarske tradicije, Prva generacija čipkarica u obnovljenoj Čipkarskoj školi, Galerija paške čipke, Međunarodni festival čipke, Samostan benediktinki, Paška dota, Nosiva tradicija Rosane Fabijanić, Etno kuća, Srednja škola Bartula Kašića, Izložba u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Izložba u Ljubljani, Izložba u Appenzellu.

Iz sadržaja knjige vidljivo je da sam se dotakao i drugih tema koje predstavljaju nove iskorake u gajenju čipkarstva i čipkarske tradicije u Pagu pa su kao takve zaslužile biti spomenute.

Knjiga je po mom sudu najbolji i, k tome, trajni spomenar, osobni jednako kao i kolektivni. Kad bi mjerodavni u Pagu bili toga svjesni, ovakvih i sličnih publikacija bilo bi znatno više. Primjerice o Paškoj sirani, o Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, o Gradskoj glazbi ili o Paškom ljetnom karnevalu.

Kako tome nije tako, čini mi još veće zadovoljstvo spomenuti da knjigu objavljujem u vlastitoj nakladi!

Ukoliko nekoga zanimaju bilo kakve dodatne informacije o knjizi, može me kontaktirati na info@palcic.hr

Do čitanja.

Era naše ere

U sklopu višednevnog i raznovrsnog obilježavanja ovogodišnje Antonje i Dana Grada Novalje (13. lipnja) upriličene su i dvije izložbe.

U Gradskom muzeju postavljena je izložba Riznica srednjovjekovnog Nina.

Riznica grada Nina nema mnogo predmeta, ali to što ima remek su djela srebrnarske i zlatarske umjetnosti. U Novalji je izloženo samo pet eksponata. Neki od njih datiraju iz 9. st. Na izložbi se mogu vidjeti: Bursa – relikvijar s lopaticom sv. Asela; Škrinjica – relikvijar nepoznatog sveca; Dva relikvijara – Stopala sv. Asela; Prsten biskupa N. Giorgija s natpisom pape Pija II te Relikvijar Judinog srebrnjaka.

Stopala sv. Asela
Stopala sv. Asela. Fotografija je preuzeta iz kataloga izložbe.

Pojedinosti o tehnici izrade spomenutih izložaka kao i o samoj Riznici mogu se pročitati u katalogu izložbe koja, sama po sebi, predstavlja organizacijski zahtjevan posao pa je utoliko vrjedniji iskorak u izlagačkoj aktivnosti Gradskog muzeja.

U Galeriji ERA postavljena je skupna izložba slika 63 autora, u formatu 50×50 cm.

Riječ je o eksponatima autora koji su u njoj izlagali tijekom trideset godina djelovanja Galerije, a izrađeni su na zamolbu vlasnika Galerije, novaljskog arhitekta Dominika Kunkere, da budu poseban dio ukupnoga fundusa Galerije i specifična iskaznica te privatne ustanove koja je obilježila likovni život Novalje.

Galerija Era izložba
Galerija Era, Antonja 2019, skupna izložba slika, 60 + 3 izlagača

Među izlošcima ima radova izrađenih u različitim likovnim tehnikama, ali i fotografija.

Galerija Era izložba 60+3
Galerija Era, Antonja 2019, skupna izložba slika 60 + 3 izlagača

Osim njih izloženo je i nekoliko preslika crteža poznatog novaljskog slikara Ivana Palčića.

Crteži Ivana Palčića
Galerija Era, Antonja 2019, preslike crteža Ivana Palčića

Dominik Kunkera po zvanju je arhitekt, a po unutarnjoj vokaciji umjetnik. Ta je karakteristika njegova osobnog habitusa došla do izražaja u profesionalnom angažmanu jednako kao i u likovnoj aktivnosti kojoj je bio naklonjen.

Godinama je živio i radio u Belgiji, no čvrstim sponama bio je vezan uz rodnu Novalju. Pače, Novalja je sinonim njegovog kreativnog angažmana i znak stvaralačke identifikacije.

U Novalji je mnogobrojnim konkretnim rješenjima, projektima, sugestijama, intervencijama na mnogim objektima pokazao svoje poimanje graditeljstva, funkcionalnosti i kulture stanovanja.

Dominik Kunkera
Dominik Kunkera, sredinom 1990-tih

Zaokupljen problematikom prostora nastojao sam, prateći preobrazbu Novalje iz siromašnog težačko-ribarskog naselja u razvijeno turističko mjesto, unijeti određene promjene u shvaćanju funkcionalnosti i arhitektonsko-estetskih slogova čovjekova životnog prostora, isticanja likovnosti u prostoru te organizaciji naselja. Sijanje i realizacija tih ideja urodili su plodom, što se vidi u svakodnevnom životu mjesta. Novalja je izmijenila svoju fizionomiju, svoj image; od ribarskog i težačkog naselja postala je središte turističkih zbivanja. Iz nekadašnjeg gotovo plemenskog ustrojstva iskoračila je prema svijetu, otvorila se. Mjesto koje prije nije imalo gotovo nikakvu komunikaciju s vanjskim svijetom, otvorilo se. Osjeća se svježina novog velikog prostora koji ima moć prihvaćanja i realiziranja noviteta.

Rekao mi je to u razgovoru za Večernji list davne 1996. godine. Ono što se u međuvremenu dogodilo Novalji – nesmiljena apartmanizacija sa svim posljedicama – samo još više ističu važnost Kunkerinih stručnih zamisli, no nisam siguran da ga čine sretnim kao arhitekta i čovjeka.

Galerija Era
Galerija Era

Galerija je otvorena 6. kolovoza 1988. godine. Od tada do danas u njoj su izlagala najuglednija imena hrvatske likovne scene. Impresivan je to niz iz kojega izdvajam samo neka imena: Zlatko Prica, Vilim Svečnjak, Greta Vizler, Matko Trebotić, Vatroslav Kuliš, Damir Fabijanić, Fadil Hadžić, Miroslav Šutej, Vasilije Josip Jordan, Vasko Lipovac, Edo Murtić, Đuro Seder, Nikola Reiser, Dubravka Babić, Dimitrije Popović, Nada Žiljak, Mersad Berber…

Zlatko Prica i Dominik Kunkera
Zlatko Prica i Dominik Kunkera, ljeti 1997.

No, Galerija je svoja vrata otvarala i nizu manje poznatih imena kao i lokalnim likovnim stvaraocima koji su, izložbama u Galeriji, mogli testirati reakciju znatiželjne publike: Branka Ćetković, Mladen Peranić, Ante Zubović, Frane Gligora, Rajko Vukomanović, Ankica Peranić, Ivo Škunca, Vinko Maržić, Zdravko Matković, Anton Dabo Kirin, Marina Badurina, Ana Gezi …

U Galeriji je svoje crtopise izlagao i sâm vlasnik.

Dugo je godina Galerija bila središnja  kulturna ustanova u Novalji. Postala je mjestom okupljanja najuglednijih imena domaće likovne scene, žarište nesvakidašnjih događanja, drugačijeg duhovnog ozračja i smislenijeg načina življenja. Po učinku i odjeku onoga što se u njoj događalo (a likovne izložbe su bile najbrojniji ali ne i jedini događaji), Galerija je dala doprinos brisanju one (nevidljive) crte koja odvaja sredine bogate kulturnim zbivanjima od tzv. provincije.

Svojom zauzetošću i organizacijskim pregnućem, zajedno s onim ljudima i lokalnim čimbenicima koji su mu u tome tijekom proteklih godina bili potpora, Dominik Kunkera pokazao je da se provincijalizam jedne pomalo izolirane sredine može nadrasti ukoliko ima barem malo spremnosti i sposobnosti, ali i da se taj isti provincijalizam može redefinirati kao pojam duha a ne zemljopisa. To je poruka koja upravo danas dobiva na važnosti.

Dominik Kunkera je Galeriju uredio u svojoj rodnoj kući. Pošavši, dakle, od vlastitog životnog ishodišta iskoračio je smjelo u nepoznatu budućnost motiviran težnjom da Novalja postane kulturan prostor koji ne zaostaje za drugima.

Vjerujem da osjeća da je u svome naumu uspio. Vjerujem, također, da to mogu posvjedočiti svi koji su s posebnom pomnjom svih minulih godina pratili zbivanja u Galeriji.

Dominik Kunkera je u visokoj životnoj dobi. No, vjerujem da  vitalni devedesetrogodišnjak ima viziju budućnosti svoje Galerije. Nadam se da među mjerodavnima u Gradu Novalji ima dovoljno senzibiliteta pa da se Kunkerina vizija ostvari. Da Galerija ERA ne ostane upamćena samo kao dio naše, nego i buduće ere.

Izložba u Gradskom muzeju otvorena je do 23. lipnja, a u Galeriji ERA do 21. srpnja.

Četrdeset godina Vodovoda Hrvatsko primorje južni ogranak

Davnog dana, 1. veljače 1979. godine, osnovano je trgovačko društvo Vodovod Hrvatsko primorje južni ogranak sa sjedištem u Senju. Osnovale su ga ondašnje općine Senj, Rab, Pag i Gospić, a danas je u suvlasništvu sedam gradova i općina: Senja, Raba, Paga, Novalje, Karlobaga, Lopara i Povljane. Tim se, za naše prilike velikim, vodoopskrbnim sustavom vodom opskrbljuju dijelovi Grada Senja, otoci Rab i Pag te područje Općine Karlobag.

Voda iz dviju čistih ličkih rijeka, Like i Gacke, najprije magistralnim vodom, a onda podmorskim cjevovodima stiže na Rab i Pag.

Tim povodom, uprava Vodovoda priredila je putujuću izložbu koju su već vidjeli Senjani i Rabljani, a od jučer se može razgledati i u Pagu, u prizemlju Kneževa dvora. Idućega mjeseca planira se postaviti i u Novalji.

Na sedam plakata kraćim tekstovima i fotografijama, na sažet ali vrlo slikovit način, prikazana je povijest nastanka vodoopskrbnog sustava, značaj i način funkcioniranja, tehnologija obrade vode i njezina kvaliteta. Može se vidjeti ozemlje koje sustav opslužuje i mjesta u kojima se voda koristi.

Prikaz vodoopskrbnog sustava na ozemlju
Prikaz vodoopskrbnog sustava na ozemlju

Hvale je vrijedno da se uprava Vodovoda sjetila te, za spomenute sredine, izuzetno važnog događaja. Vodoopskrba je, za ove krajeve siromašne s vodom, značila život, bila je neophodna za gospodarski razvoj, osobito turizma.

O tome su nešto mogli čuti i okupljeni na otvaranju izložbe, posebice oni mlađi, koji nisu imali priliku svjedočiti naporima nekadašnjih političkih i privrednih struktura. Na to su ih podsjetili predstavnici Vodovoda, direktor Milan Nekić  i njegova kolegica Martina Galić Rukavina.

Milan Nekić govori na otvaranju izložbe
Marina Galić Rukavina
Marina Galić Rukavina

U realizaciji projekta vodoopskrbe našem otoku pripada posebno mjesto. Dalo se to zaključiti i po riječima direktora Nekića koji je, među ostalim, spomenuo da se vodoopskrbni sustav, ovakav kakav je,  počeo graditi od kraja, istakavši da se najprije rješavalo pitanje opskrbe Novalje zbog njezinih potreba glede rastućeg turizma.

Mi koji duže pamtimo i koji smo imali priliku iz neposredne blizine pratiti realizaciju projekta, dobro znamo koliko je Novalja, sa svojim tadašnjim vodećim ljudima u Mjesnoj zajednici i Komunalnom poduzeću Zrće, godinama „gurala“ i „vukla“ da bi se ideja ostvarila i da bi riješila jedno od svojih životnih potreba. Od tih pojedinaca treba spomenuti svakako najistaknutije, Luku Čemeljića, Zorana Šimatovića i Antu Vidasa.

Pamtimo mi i koliko je političkog napora trebalo uložiti, koliko političke energije potrošiti, s kojim se sve političkim alatima i metodama valjalo poslužiti da bi se i drugi na otoku, u okvirima ondašnje zajedničke Općine Pag, uvjerili da je nužno financijski se napregnuti i zajednički sudjelovati u izgradnji vodovoda jer će biti od koristi za cijeli otok.

Na kraju se to i dogodilo. Voda je podmorskim cjevovodom dotekla najprije u Novalju 22. srpnja 1982., a tijekom narednih nekoliko godina vodoopskrbni krak produžio se i do grada Paga.

Jučer smo čuli da se od svih jedinica lokalne uprave i samouprave na Pagu jedino Povljana vodom opskrbljuje iz lokalnog izvora uz pomoć desalinizatora.

Izložba ostaje otvorena do 17. svibnja.

Pag, grad paškog sira

U Pagu do nedjelje, 5. svibnja, traju GASTRO DANI – manifestacija u sklopu koje će se u nekoliko paških ugostiteljskih lokala nuditi paški specijaliteti po promotivnim cijenama, upriličit će se predavanje na temu Budućnost gastronomije na otoku Pagu s predavačem chefom Matom Jankovićem, a bit će i drugih sadržajno zanimljivih ponuda.

Publika je u srijedu, 1. svibnja navečer, već imala prilike čuti ponešto o projektu PAG NA MENIJU Srednje škole Bartola Kašića i Turističke zajednice Grada Paga, a potom, na istom mjestu, u  prizemlju Kneževa dvora na glavnom gradskom trgu, razgledati izložbu fotografija Alenke Festini  PAG, GRAD PAŠKOG SIRA koja se prigodno uklapa u „zadanu temu“ manifestacije.

Alenka Festini
Alenka Festini

Na tridesetak izloženih fotografija u boji (od kojih su neke već bile objavljene u Večernjem listu i Zadarskom listu) autorica je ponudila svoje viđenje velike priče o paškom siru.

Doći na Pag a ne kušati paškog sira isto je kao poći u Rim i ne vidjeti Papu! Paški je sir najpoznatiji proizvod s tog podvelebitskog otoka, njegov zaštitni znak. Čovjek može biti veći ili manji gurman, više ili manje potkovan u tajnama prehrane, nutricionist i hedonist, no feticu paškog sira rijetko će tko ne poželjeti kušati ili se sirom obilato sladiti. U znalačkom komponiranju načina blagovanja otočne i ine spize paškome siru najčešće pripada mjesto uvertire, predjela, premda ga se, s ništa manje ugode, može konzumirati i nakon svega, kao krunsku deliciju kojom se zaokružuje užitak dotičnoga blagovanja. Njegov je hranidbeni učinak gotovo u svakoj prigodi izniman, bio poslužen na najbogatijoj trpezi za najzahtjevnije konzumente, bio popudbina u kakvoj izletničkoj uprtnjači ili, s komadom kruha i kapljicom dobra domaćeg vina u težačkoj torbi, kao okrjepa u stankama naporna rada.

Paški sir, najpoznatiji proizvod Paške sirane.
Paški sir, najpoznatiji proizvod Paške sirane.

Zlatno-žuti kolut čvrste kore, težine oko 2 do 2,5 kg najpoželjniji je u zreloj fazi, star od 6 do 12 mjeseci, karakterističnog pikantnog okusa, prepoznatljivog svojstvenog mirisa, blago mramorirane i zrnaste strukture, kada se mrvi i topi u ustima. Pustite li ga otvrdnuti, dobro će vam doći kao ribani sir u svojstvu dodatka mnogim specijalitetima.

Ovčari sele stado na svježu ispašu.
Ovčari sele stado na svježu ispašu.

Da je Pag grad paškog sira ne treba posebno isticati. Mnoga se domaćinstva već dugi, dugi niz godina bave proizvodnjom sira. Među svima njima najpoznatiji i najveći proizvođač je PAŠKA SIRANA, jedna od najstarijih paških tvrtki, koja je uspješno prošla kroz sito i rešeto hrvatske tranzicijske prakse i u kojoj se godinama već proizvodi jedan od najpoznatijih sireva u svijetu, nemalo puta okrunjen prestižnim nagradama na svjetskim manifestacijama.

Poslušno stado za svojim pastirom.
Poslušno stado za svojim pastirom.

Autoricu fotografija, Alenku Festini, poznam jako dugo. Premda je rođena u Rijeci (1966.), prava je Paškinja.  Dvadesetak godina svoga dosadašnjeg radnog staža posvetila je novinarstvu radeći za više pisanih i drugih medija kao honorarni suradnik.

Prije toga, još u učeničkoj dobi, tijekom 1978. i 1979. godine, pjesme i tekstove o svom gradu i otoku objavljivala je u  Modroj lasti, jednome od najpopularnijih školskih listova.

Davne 1977. godine, u jednoj anketi među paškim učenicima, koju sam radio za Večernji list, rekla mi je: „Kada ja budem velika putovat ću, pisati i fotografirati“.

Bila je to njezina prva izjava za javnost.

Disciplinirane sudionice u prometu.
Disciplinirane sudionice u prometu.

Dječji se san u jednom dijelu njenoga života ostvario, a ono što je pisala i fotografirala velikim dijelom ostalo je zabilježeno na stranicama Vjesnika, Jutarnjeg listaVečernjeg lista, Novog lista i Zadarskog lista. Njene tekstove i fotografije objavljivali su i Agroklub, Ministarstvo kulture i razni hrvatski i inozemni portali. Surađivala je sa HTV-om u emisiji Globalno sijelo.

Djevojčica sa janjetom.
Djevojčica sa janjetom.

Svoj je novinarski, kreativni i umjetnički rad fokusirala na  svoju lokalnu zajednicu, na Pag, grad i otok.

Kao novinar svoju ljubav pretočenu u lavinu riječi, a svoj pogled kroz objektiv foto aparata,  prenosila je hrvatskoj i široj javnosti od početka 90-tih pišući za  već spomenute medije. Pri tom nije skrivala ljubav prema onim, kako sama kaže, najvažnijim primarnim potrebama čovjeka, a te su diši, pij i jedi.

U ovoj trećoj ljudskoj primarnoj potrebi zauzela sam se upravo za predstavljanje paške janjetine i paškog sira, pašnjaka i zanimljivog krša, gdje se skriva obilje bilja, visoke kakvoće po bogatstvu eteričnosti, sadržanog u biljci zbog obilja posolice kao prirodnog konzervansa. Posebnu ulogu u cijeloj priči dala sam upravo čovjeku, vrijednim i spretnim rukama ovčara, sirara, jer bez tog trojstva – krajolika, ovce i čovjeka – paških delicija, sira i janjetine, ne bi bilo.

Mladi sir Paške sirane sa certifikatom Izvorno hrvatsko.
Mladi sir Paške sirane sa certifikatom Izvorno hrvatsko.

Tako je i ovom zgodom. Fotografijama predočuje ono što najbolje pozna, a to je Pag. Pokazuje zanimljivosti paškog ovčarstva, ljepotu zlatnog koluta paškog sira, čovjeka i ovcu, podsjeća nas na svjetski raritet koji od davnina postoji na otoku i koji ga uzdiže do razine jedinstvenog simbola. Onome tko Pag ne pozna dovoljno, njezine fotografije mogu poslužiti kao neka vrsta začinskog dodatka kojim se upotpunjuje opći dojam o gradu i otoku.

Jedan od paških ovčara sa svojim stadom
Jedan od paških ovčara sa svojim stadom.

Obilježje fotografija je svojevrsna lirska dokumentarnost koja će na značaju dobivati sve više kako vrijeme bude odmicalo.

Ovom izložbom autorica još jednom potvrđuje svoj radni moto, VOLI LOKALNO, DJELUJ GLOBALNO. Ovo je njezina druga samostalna izložba. Fotografije je izlagala i u organizaciji Zadarta.

Organizator izložbe je Turistička zajednica Grada Paga.

Alenka Festini diplomirala je upravno pravo. Posljednjih devet godina radi u Općinskom sudu Zadar, u zemljišnoknjižnom odjelu u Pagu.